Ovisnost o alkoholu i drogi predstavlja tešku kroničnu recidivirajuću progresivnu bolest koja svoje posljedice ostavlja i u zajednici, te samim time postaje ozbiljan javnozdravstveni problem. Bez obzira na zakonske zabrane, društvenu klasu, spol ili dob, brojni su ti koji konzumiraju alkohol i/ili drogu. Povoljni stavovi prema ovisnostima o drogi i alkoholu, mogu rezultirati konzumiranjem. Nedovoljno se i neadekvatno prezentiraju vijesti o ovisnicima te se kroz ideološku demonizaciju marginalizirane skupine onemogućuje ostatku građanstva upoznavanje sa stvarnim problemom ovisnika. „Kad spomenemo „narkoman“ svakome će pasti na um manjak perspektive. Pomisliti ćemo, kako se njihov parazitski život sastoji samo i isključivo od laži, prijevara, krađa, provala, dilanja droge, prostitucije i silne želje za novom dozom.“ (S. Radović, 2004.) Proces rehabilitacije ovisnika dug je i trnovit a pritom vrlo specifičan zbog holističkog pristupa. Kakvi su naši stavovi o osobi koja je nekada imala negativan učinak na društvo te liječenjem želi postati korisni dobročinitelj? Možemo li mi kao zajednica biti dovoljno educirani na način da razgovaramo o ovoj problematici i time ne budemo skloni prihvaćanju društvene stigmatizacije? Ovisnost nije samo medicinski, kriminalistički, sociološki ili psihološki problem. On seže u sve pore društva, a njegove posljedice mogu se iščitavati na čitavoj sredini. Osnovni je stoga cilj ovog rada povećati razinu osviještenosti javnosti o problemu ovisnosti.