Tumori središnjeg ţivĉanog sustava dijele se na tumore mozga, hipofize i kraljeţniĉne moţdine, a oni na maligne i benigne. Benigni tumori mozga imena dobivaju po stanicama ili tkivima iz kojih proizlaze, na primjer, ependimomi, adenomi i meningeomi. Najĉešći maligni tumori mozga su metastaze raka, a najĉešći primarni tumor mozga je gliom koji moţe biti dobroćudan i zloćudan. Drugi tumori mozga su glioblastomi, astrocitomi, ependimomi, meduloblastomi, meningeomi i pinealomi. Tumori hipofize gotovo su uvijek adenomi, a dijele se prema histopatološkom naĉelu i endokrinološkom podjelom. Tumori kraljeţniĉne moţdine oštećuju kraljeţniĉnu moţdinu izravno i neizravno te su histopatološki većinom benigni. Prema sijelu tumora dijele se na ekstraduralne, intraduralne-ekstramedularne i intraduralneintramedularne. Ovisno o veliĉini i sijelu, tumori uzrokuju opće i ţarišne simptome, ili najĉešće, kombinaciju obaju. Tumori mozga mogu prouzroĉiti respiratorni arest i smrt, paraplegiju ili tetraplegiju. Najĉešći znak tumora hipofize je poremećaj vida, a tumora kraljeţniĉne moţdine bol. Za postavljanje dijagnoze tumora središnjeg ţivĉanog sustava kljuĉna je dijagnostiĉka pretraga kompjuterizirana tomografija, osim nje koriste se i magnetska rezonanca, magnetska rezonantska angiografija, magnetska rezonantska spektroskopija i pozitronska emisijska tomografija. Lijeĉenje tumora središnjeg ţivĉanog sustava obuhvaća zdruţenu primjenu kirurgije, radioterapije i kemoterapije. Radioterapija tumora središnjeg ţivĉanog sustava temelji se na veliĉini i sijelu tumora, radiosenzitivnosti, histološkoj dijagnostici, opseţnosti kirurškog otklanjanja tumora te općem stanju i dobi bolesnika. Njezina je svrha što više pomoći bolesniku, a da bi se to postiglo za svakog je bolesnika potrebno toĉno utvrditi metu i plan zraĉenja. Radioterapija, kao i drugi terapijski postupci, ima moguće nuspojave, a one su podijeljene na akutne reakcije, rano odgoĊene reakcije i kasno odgoĊene reakcije. Primjenom kemoterapije, odnosno citostatika, u lijeĉenju tumora središnjeg ţivĉanog sustava postignuto je preţivljenje i produljenje ţivotnog vijeka bez znakova bolesti. Kirurško lijeĉenje teţi potpunom uklanjanju tumora, meĊutim ukoliko to nije moguće odluĉuje se za redukciju tumora i dekompresiju intrakranijskih struktura.