Kardiomiopatije su bolesti srčanog mišića, progresivnog tijeka. Uzrokovane su raznim patološkim procesima čiji mehanizmi još uvijek nisu dovoljno poznati, i zbog toga je klasifikacija kardiomiopatija teška. Mogu biti primarne, kada je primarno zahvaćen srčani mišić, i sekundarne kada se javljaju u sklopu sistemske bolesti ili druge srčane bolesti. Temeljem morfološko-patofizioloških obilježja kardiomiopatije se dijele na dilatacijsku, hipertrofijsku, restrikcijsku, a često se spominje i aritmogena displazija desne klijetke. Liječenje kardiomiopatija u početku je medikamentozno čime se nastoji spriječiti progresija bolesti i ublažiti simptomi bolesnika. Kasnije se može pristupiti i kirurškom liječenju što obuhvaća ugradnju LVDA-a (left ventricule assist device) tj. uređaja koji „pomaže“ srčanu funkciju ili transplantacijom srca. Transplantacija srca je kirurški zahvat tijekom kojega se srce bolesnika zamijeni sa srcem odgovarajućeg donora, a sam zahvat obuhvaća složen postupak kojim se omogućuje da presađeno srce bude prihvaćeno i adekvatno funkcionira. Ugradnjom LVDA-a dolazi do pada tlaka u plućnoj cirkulaciji čime dolazi do rasterećenja lijeve klijetke. Zdravstvena njega bolesnika s kardiomiopatijom provodi se individualizirano i treba biti prilagođena svakom bolesniku, ovisno o težini njegovog zdravstvenog stanja, sposobnosti obavljanja fizičkih aktivnosti i umora koji osjeća, a provodi je za to adekvatno educirana medicinska sestra/tehničar. Zdravstvena njega bolesnika s kardiomiopatijom obuhvaća više aspekata tretmana: brigu o osobnoj higijeni, sudjelovanje u liječenju bolesti, podjelu terapije, sudjelovanje u dijagnostičkim pretragama, monitoringu, psihološkoj potpori bolesnika i edukaciji o terapiji, te znanje o osnovama bolesti i načinu života bolesnika s kardiomiopatijom. Bolesnici s kardiomiopatijom imaju lošiju kvalitetu života zbog psihološkog opterećenja bolešću te zbog fizičkih ograničenja koje donosi napredovanje bolesti. S obzirom na to važna je stalna edukacija medicinskih sestra/tehničara ne samo u pružanju adekvatne skrbi i njege nego i u prepoznavanju psihičke opterećenosti bolesnika te davanju adekvatne psihološke potpore.