Iliotibijalni sindrom čest je uzrok lateralne boli koljena kod trkača. Unatoč učestalosti, ovaj je sindrom nedovoljno istražen. Teorije o patološkom mehanizmu iliotibijalnog sindroma uključuju teoriju frikcije iliotibijalne sveze i lateralnog epikondila femura te teoriju kompresije tkiva koje se nalazi između ove dvije strukture. Novija anatomska otkrića dovode u pitanje mogućnost klizanja iliotibijalne sveze koje bi izazvalo frikciju. Stručna se mišljenja razlikuju i u vezi etioloških čimbenika koji uzrokuju iliotibijalni sindrom. Kao mogući uzroci spominju se slabost mišića kuka, biomehanički čimbenici, tehnika trčanja i drugi. Potrebna su dodatna znanstvena istraživanja, posebice prospektivne studije, kako bi se u budućnosti bolje upoznali rizični čimbenici te učinkovito djelovalo na prevenciju ovog učestalog sindroma. Etiologija iliotibijalnog sindroma predstavlja složen fenomen, koji uvjetuje i potrebu za individualnim pristupom fizioterapijskoj intervenciji. Nepostojanje međunarodnog konsenzusa o kliničkim smjernicama za liječenje iliotibijalnog sindroma postavlja težak zadatak suvremenoj fizioterapijskoj praksi. Mali je broj dostupnih aktivnih i pasivnih fizioterapijskih metoda i tehnika do sada istražen znanstvenim putem. Fizioterapijska intervencija mora biti znanstveno informirana i temeljena na dokazima. Međutim, pri nedostatnim dokazima i nedovoljnoj istraženosti fizioterapeuti moraju djelovati na temelju stručnih savjeta te vlastitog znanja i iskustva. Uobičajeni terapijski modaliteti jačanja mišića abduktora kuka, istezanja iliotibijalnog trakta, promjene tehnike trčanja i drugi savjetuju se unatoč oskudnoj količini dokaza. Oporavak se očekuje u razdoblju od 2 do 6 mjeseci. Ukoliko dolazi do pojave uzastopnih remisija tijekom više mjeseci ili godina, savjetuje se kirurški zahvat.