| Sažetak | Zdravstvena njega bolesnika s malignom bolesti debelog crijeva predstavlja sestrinsku
skrb u prevenciji, dijagnostici, liječenju i rehabilitaciji oboljelih. Sestrinske aktivnosti
usmjerene su zbrinjavanju fizioloških potreba bolesnika, ali isto tako medicinska sestra
provodi edukaciju, te bolesnicima pruža psihosocijalnu podršku. U prevenciji, liječenju i
rehabilitaciji bolesnika sudjeluje multidisciplinarni medicinski tim, koji uz medicinske sestre,
uključuje i liječnike, psihologe, ... Više socijalne radnike i druge. S obzirom da se radi o bolesti kod
koje ne postoji jedinstveni lijek, koriste se kombinirane metode liječenja koje nerijetko sa
sobom nose razne nuspojave. Od izrazitog je značaja rano otkrivanje bolesti, a simptomi i
znakovi ovise o lokalizaciji samog karcinoma, te o postojanju metastaza. Liječenje također
ovisi o lokalizaciji i proširenosti, a najčešće se radi o kombiniranom liječenju kirurškim
zahvatom, te kemoterapijom i radioterapijom. Nove metode liječenja (genetsko i hormonsko
liječenje, te imunoterapija) koje se uvode u liječenje malignih bolesti daju dobre rezultate, ali
nisu do kraja razvijene. Bolesniku treba osigurati psihosocijalnu podršku bližnjih, a po
završetku hospitalizacije važno je uključiti ga u postojeće udruge oboljelih od malignih
bolesti, kako bi se što prije ponovo implementirao u društvo. Problemi koji se javljaju u
području zdravstvene njege također ovise o stadiju i proširenosti bolesti. Među najčešćim
problemima javljaju se bol (akutna ili kronična, ovisno o fazi bolesti), bolesnici imaju
smanjenu mogućnost brige o sebi u manjem ili višem stupnju, a kod bolesnika kod kojih se
formira kolostoma dolazi do promjene fizičkog izgleda što može rezultirati poremećajem u
doživljavanju samoga sebe. Sama bolest bolesnika stavlja u novonastalu situaciju pa je on
neupućen u nove obrasce zdravstvenog ponašanja koji se od njega traže. To najčešće
uključuje novi način prehrane, njegu područja kolostome, te postavljanje i/ili mijenjanje
pločica i vrećice za kolostomu. Kod njege područja kolostome, te postavljanja i/ili mijenjanja
pločica i vrećica potrebno je steći određene manualne vještine koje bolesnici isprva ne
posjeduju. Zdravstvena njega mora biti orijentirana prema bolesniku, što znači da se
primjenjuje holistički pristup, a intervencije su planirane u dogovoru s bolesnikom. U cijeli
proces potrebno je uključiti i obitelj oboljelog koja nastavlja skrb za bolesnika nakon
njegovog otpusta iz bolnice. Osim same skrbi, obitelj bolesniku treba pružiti i psihosocijalnu
podršku, ali istovremeno je potrebno i njima osigurati adekvatnu potporu. Kod bolesnika u
terminalnoj fazi bolesti postoji organizirana zdravstvena zaštita na primarnoj i sekundarnoj
razini u smislu mobilnih palijativnih timova i odjela za palijativnu skrb. Premali kapaciteti
bolničkih kreveta i mobilnih timova samo su jedan od izazova sa kojim se svakodnevno
susreću, kako bolesnik i njegova obitelj, tako i medicinsko osoblje unutar zdravstvenog
sustava Republike Hrvatske. Sakrij dio sažetka |
