Nastanak tumora vrlo je kompleksan proces u koji su uključeni mnogi geni i njihovi proteinski produkti. Gubitkom kontrole stanične diobe dolazi do maligne transformacije stanica koja može nastati djelovanjem okolišnih faktora ili promjenama u genima. Tumori se mogu javiti u nasljednom obliku kada je određena mutacija naslijeđena od roditelja i prisutna u zametnoj lozi te osobe pa je potrebna još samo jedna dodatna mutacija u somatskim stanicama da bi došlo do mutacije gena uključenog u tumorigenezeu. Nenasljedni oblik tumora uzrokovan je mutacijama u somatskim stanicama kao rezultat djelovanja karcinogena. U genomu čovjeka za razvoj tumorigeneze ključni su onkogeni i geni za tumorske supresore. Protoonkogeni su geni prisutni u svim organizmima koji imaju ulogu regulacije staničnog rasta i diferencijacije. Njihovom mutacijom nastaju onkogeni koji pokreću staničnu podjelu kada ona nije potrebna te mijenjaju stanične kontrolne mehanizme. Geni za tumorske supresore zaustavljaju staničnu diobu i tako omogućuju da se oštećenje DNA popravi nekim od staničnih mehanizama popravka ili ukoliko je oštećenje molekule DNA preveliko i popravak nije moguć, potiču staničnu apoptozu. Njihovom mutacijom tj. gubitkom funkcije, nema mogućnosti popravka ili apoptoze pa se nastala oštećenja zadržavaju i prenose na stanice diobom.