Bol je fenomen koji se opisuje kao neugodni emocionalni doživljaj, pojavljuje se gotovo svakodnevno i javlja se tijekom cijelog života pojedinca. Glavna svrha boli je njezina zaštitna uloga. Postoje tri kriterija boli, stoga se bol može podijeliti prema nastajanju, uzrocima i trajanju. Bol kod djece se razlikuje u odnosu na odrasle osobe po svojim specifičnim anatomskim, fiziološkim i psihološkim razlikama. Kako bi se odabrao učinkovit terapijski postupak kod suzbijanja boli bitnu ulogu imaju metode procjene boli kod djece. Djeca u predverbalnom razdoblju kad govor nije još razvijen teško mogu sama iskazati da ih nešto boli ili objasniti tu bol. Zato je iznimno važno odabrati odgovarajuću metodu procjene boli koja je prilagođena djetetovoj dobi. Postoje jednodimenzionalne skale boli koje opisuju samo jednu dimenziju npr. ponašanje djeteta dok multidimenzionalne skale opisuju više dimenzija kao npr. ponašanje djeteta i fiziološke reakcije. Kod predškolske i školske djece mogu se primijeniti samoprocjene boli kao što su vizualno ili numerička skala boli. Nakon određivanja lokacije, jačine, kvalitete i vrste boli važno je odabrati odgovarajući terapijski postupak za suzbijanje boli. U ovom radu opisano je nekoliko psiholoških načina ublažavanja boli kod djece. Neki od uspješnih psiholoških načina ublažavanja boli su psihoterapija, kognitivno- bihevioralna terapija, relaksacija i dr. Valja napomenuti kako psihološki postupci ublažavanja boli ne zamjenjuju farmakološku terapiju već služe kao nadopuna koja pomaže pojedincu u suočavanju sa njegovom boli. Središte radnog terapeuta koji radi u liječenju boli je omogućiti pojedincima sa kroničnom boli da sudjeluju u aktivnostima koje imaju vrijednost i značenje za njih, unatoč njihovoj boli. Važno je da radni terapeut prepoznaje i odredi o kojoj se vrsti boli radi kako bi primijenio odgovarajući psihološki način ublažavanja boli i kako bi pojedincu omogućio sudjelovanje u njemu važnim i svrsishodnim aktivnostima.