Svaka osoba, pa tako i osoba sa Down sindromom, želi biti aktivno uključena u svoju zajednicu i doprinijeti joj sa svim svojim mogućnostima i sposobnostima. U ovom se radu na samom početku naglasak stavlja na ranu intervenciju koja je preduvjet za kasnije što uspješnije uključivanje u zajednicu. Djecu sa Down sindromom u njihovom djetinjstvu prvo očekuje uključivanje u vrtić. Prilikom pripreme za vrtić te samog uključivanja radni terapeut djeluje kroz praktične sadržaje, čiji je cilj omogućiti unapređenje učenja djece kroz aktivnosti igre, te daje uvid u upotrebu igre kao terapijskog medija. Uključivanjem u školu, želi se postići da dijete aktivno sudjeluje u svim školskim aktivnostima. Uloga radnog terapeuta je procijeniti mogućnosti djeteta te u dogovoru sa ostalim članovima tima prilagoditi nastavni plan i program te adaptirati okolinu. Nakon obrazovanja, osobe sa Down sindromom se žele zaposliti i na taj način privređivati svoj novac. Uloga radnog terapeuta u tom području je okupacijska analiza te intervencije na radnom mjestu sa naglaskom na prilagođavanje radnog okruženja sposobnostima i potrebama pojedinca te na primjeni asistivne i adaptivne tehnologije. Svim ovim intervencijama se želi omogućiti njihovo što samostalnije funkcioniranje kroz život. Izuzetno je važno senzibilizirati društvenu zajednicu kako bi bolje razumjeli Down sindrom i znali prepoznati njihove mogućnosti te samim time olakšati život osobama sa Down sindromom i pružati im priliku da budu aktivniji i potpuniji.