Mikobakterije su aerobni, nepokretni, lagano zavijeni štapići duljine 1-10 µm i širine 0,2-0,6 µm bez spora, a vrijeme replikacije traje 18 do 24 sata. Fakultativni su intracelularni, prototrofni i heterotrofni mikroorganizmi te ne posjeduju klasične faktore virulencije poput toksina, fimbrija ili kapsula. Bojeni bazičnom bojom karbol-fuksin zbog visokog sadržaja lipida u staničnoj stijenci, zadržavaju boju i nakon odbojavanja kiselim alkoholom te su jedine bakterije koje su u potpunosti acidorezistentne. Uzročnici su tuberkuloze i mikobakterioza, a prema kliničkoj značajnosti dijele se u tri skupine: striktno patogene vrste, uvjetno patogene vrste za ljude i životinje i saprofitne vrste, patogene samo u iznimnim prilikama. Prema epidemiološkim podacima, tuberkuloza je i dalje jedan od glavnih javnozdravstvenih problema, što posebno naglašava izražena stopa mortaliteta od te bolesti. Liječenje tuberkuloze provodi se kombinacijom antituberkulotika koji su podijeljeni u dvije skupine; anitutuberkulotici prvog i drugog reda. U visokoindustrijaliziranim zemljama, ali i zemljama u razvoju, u porastu je multirezistentna tuberkuloza. Ona se definira in vitro rezistencijom bacila na izoniazid i rifampcin, s rezistencijom na bilo koji drugi lijek ili bez nje. Uzrok je pojave multirezistentne tuberkuloze u tome što se ne primjenjuje nadzirana, kombinirana i standardizirana terapija tuberkuloze kao i sposobnost bakterije da promijeni jedan aerobni metabolički put u drugi (uključujući i anaerobni) te se tako prilagodi različitim uvjetima okoliša. U ovom radu će se prikazati na koje sve načine može nastati multirezistentna tuberkuloza te koliko čovjek doprinosi cijelom procesu. Također, opisat će se fenotipske i molekularne metode koje koristimo u otkrivanju rezistentne tuberkuloze, incidencija oboljelih od tuberkuloze te udio rezistentnih izolata M. tuberculosis u ukupnom broju oboljelih.