Sažetak | Lakat predstavlja složeni zglob koji služi kao poveznica između ramena i šake, te kao takav funkcionalno sudjeluje u velikoj većini pokreta gornjih ekstremiteta. Sindromi prenaprezanja označuju skup simptoma nastalih zbog velikog broja repetitivnih pokreta koji oštećuju mioentezijski aparat na mikrorazini. Imajući na umu ulogu lakta u svakodnevnom životu, nije iznenađenje da su sindromi prenaprezanja u području lakta česta pojava. Najčešći iz te skupine su lateralni i medijalni epikondilitis, rukometaški lakat, te stražnji impingement sindrom lakta. Lateralni i medijalni epikondilitis najčešće zahvaćaju radno sposobnu populaciju stariju od 40 godina (uredski poslovi, radnici na traci, električari...), dok se rukometaški lakat i stražnji impingement sindrom lakta češće povezuju s profesionalnim i rekreativnim sportašima zbog specifičnosti pojedinih sportova. Ova oštećenja, zbog struktura koje zahvaćaju, stvaraju velike probleme pojedincu u normalnom funkcioniranju zbog čega je vrlo važno pravovremeno postaviti dijagnozu na temelju anamneze, kliničkih testova i pomoćnih dijagnostičkih metoda. Liječenje navedenih oštećenja je u prvom planu neoperativno, a uključuje poštedu i primjenu individualnog programa fizikalne terapije. Fizikalna terapija podrazumijeva temeljitu fizioterapijsku procjenu, izradu plana terapije i primjenu indiciranih fizioterapijskih intervencija. Često primjenjivane fizioterapijske intervencije uključuju terapijske vježbe, terapijski ultrazvuk, TENS, manualne tehnike (Kaltenborn, Cyriax), a u novije vrijeme Dry needling, Kinesio taping i udarni val. Osim fizikalne terapije, rehabilitacija uključuje i specifičnu edukaciju bolesnika o mogućim ergonomskim prilagodbama radnog prostora. U slučaju sportaša, fokus se stavlja na metode prevencije oštećenja i moguće modifikacije trenažnog procesa, a sve s ciljem smanjenja broja ozljeda. |