Ovaj završni rad pobliže nam daje uvid o radnoj terapiji i multidisciplinarnom pristupu u palijativnoj skrbi. Pišući ovaj rad shvatila sam da je područje palijativne skrbi i dalje nedovoljno prepoznato. Kada govorimo o palijativnoj skrbi, važnu ulogu ima multidisciplinarni tim. Multidisciplinarnost omogućuje timski pristup palijativnoj skrbi tijekom rješavanja fizičkih, emocionalnih, duševnih te socijalnih briga koje se javljaju s napredovanjem bolesti. Isti se sastoji od članova zdravstvenih i nezdravstvenih struka i disciplina, koji zajedno rade na pružanju skrbi za pacijenta s određenim stanjem. Cijeli tim ima za cilj postići što veću kvalitetu života. Ključnu ulogu ima i radni terapeut koji svojim znanjem doprinosi lakšem suočavanju s problemom. Intervencija je holistička i klijentu usmjerena te uključuje što veću samostalnost i samoučinkovitost u izazovima svakodnevnog života. Terapeut mora definirati klijentove uloge, trenutne i potencijalne sposobnosti te determinirati barijere u izvođenju aktivnosti (ADŽ, IADŽ, odmor i spavanje, slobodno vrijeme, socijalna participacija). Ne smijemo zaboraviti ni ulogu obitelji u pružanju palijativne skrbi. Na kraju života palijativnog bolesnika, skrbnik se nalazi u opasnosti da bi se njegova kvaliteta života mogla smanjiti zbog brojnih čimbenika koji su uključeni u ulogu pružanja skrbi za nekoga. Dobre komunikacijske vještine su bitan preduvjet za kvalitetnu palijativnu skrb. Jedna od značajnih komponenata palijativne skrbi je duhovnost. Kada se bore sa okrutnosti života, patnjom i boli, mnogi izražavaju potrebu za duhovnom skrbi kako bi se ublažio strah od smrti.