Neke psihijatrijske bolesti i određena stanja zahtijevaju primjenu mehanizma prisilne hospitalizacije, kako bi se zaštitio duševni bolesnik, kao i društvo od opasnosti koju može prouzročiti takav bolesnik. Cilj rada je utvrditi u kojoj mjeri se koristi mehanizam prisilne hospitalizacije u ukupnom broju bolesnika koji dolaze na odjel hitnog bolničkog prijema, te njihovo sudsko procesuiranje radi prisilne hospitalizacije u Neuropsihijatrijskoj bolnici "Dr. Ivan Barbot" Popovača (čitaj dalje: NPBP) tijekom 2016. godine. Podaci o pacijentima su prikupljeni iz bolničke arhive NPBP-a i statistički obrađeni. Rezultati istraživanja ukazuju da su prisilno hospitalizirani bolesnici većinom muškog spola (70,8%), prosječne dobi 44 godine, završenog srednjoškolskog obrazovanja (51,7%), nezaposleni (53,9%), samci (48,3%), bez djece koji žive sa svojom primarnom obitelji. Nemaju psihijatrijskog herediteta u obitelji, niti vlastitih prijetnji suicidom ili pokušaja suicida, kao niti u široj obitelji. Ispitanici su najčešće zaprimani i otpuštani pod dijagnozama iz skupine shizofrenije, poremećaja sličnih shizofreniji i sumanutih stanja (50,7%), zatim iz skupine mentalne retardacije, te iz skupine organskih, uključujući simptomatskih mentalnih poremećaja (13,4%). Gotovo 70% ispitanika nije ovisno o nikakvim supstancama. Najviše bolesnika (23,6%) je dovezeno sanitetom kao premještaj iz drugih bolnica zbog potreba dugotrajnijeg psihijatrijskog liječenja. Oko 17% je došlo u pratnji policije i hitne medicinske pomoći, 13,5% u pratnji policije i 10% u pratnji hitne medicinske pomoći. Hospitalizacija je u prosjeku trajala 73 dana i najčešće su nakon isteka prisilne hospitalizacije otpuštani u poboljšanom stanju, a podjednako često su zbog potrebe dugotrajnijeg liječenja i pristajali na dobrovoljno liječenje i tražen je produžetak prisilne hospitalizacije pri nadležnom Županijskom sudu. Žene su češće od muškaraca pristale na daljnje psihijatrijsko liječenje ili su tijekom prisilne hospitalizacije umrle. Traženje produžetka prisilne hospitalizacije je bilo traženo kod muškaraca češće nego kod žena ali su oni i češće otpuštani nakon 30 dana. Dobiveni rezultati ovog istraživanja uglavnom potvrđuju rezultate svjetskih istraživanja o prisilnoj hospitalizaciji i ukazuju da je razumijevanje karakteristika povezanih s prisilnom, odnosno nedobrovoljnom hospitalizacijom neophodno za poboljšanje liječenja psihijatrijskih poremećaja.