Ahilova tetiva glavna je okosnica uspravnog hoda koja ljude razlikuje od ostalih živih bića na Zemlji. Uz takav značaj dolaze i veliki zahtjevi koji moraju biti zadovoljeni kako bi sve sinergistički funkcioniralo. Uslijed evolucije Ahilova tetiva je doživjela drastične promjene kako bi postigla osobine i karakteristike potrebne za današnji stil života. Niska metabolička stopa i dobro razvijena anaerobna proizvodnja energije neophodna je za podnošenje opterećenja kroz duži vremenski period bez izazivanja ishemije. Međutim, niska metabolička stopa rezultira i sporijim procesom cijeljenja nakon ozljede. Velike sile prilikom trčanja, skakanja koje su dio svakodnevnog rituala sportaša, ali i rekreativaca proizvodi veliki stres na tetivu. Loši trenažni procesi, često mijenjanje podloge, neadekvatna obuća, nepovoljni biomehanički odnosi i ostali unutarnji i vanjski čimbenici pogoduju razvijanju sindroma prenaprezanja. Iako se tetiva biomehanički prilagodila za repetativna ponavljanja uz utjecaj snažnih sila, postoji granica kapaciteta apsorbiranja koja je specifična za svakog pojedinca s obzirom na predipozicije i okolnosti. Vrlo često prvi stadiji Ahilove tendinopatije budu zanemareni zbog relativno tolerirajuće boli koja se javlja tijekom i neposredno nakon aktivnosti. Ovisno o području boli postoji podjela na insercijsku i neinsercijsku tendinopatiju. Takav slučaj gdje nisu nastupile degenerativne promjene (tendinitis) na samoj tetivi uz fizioterapijsku intervenciju su lako reverzibilne; problem nastaje kad zanemarena prelazi u konični stadij (tendinoza) koji iziskuje specifičnu i dugotrajnu rehabilitaciju.