Starenje je fiziološka pojava te nije nužno povezana s funkcionalnim ograničenjima i onesposobljenošću. Utjecajem moderne medicine i zdravijim načinom života, kronološka dob sve se više razlikuje od fiziološke. Individualnost starenja najbolje prikazuje činjenica da osobe iste dobi nemaju iste kronične bolesti niti isti broj takvih bolesti. Subjektivni doživljaj starenja u odnosu na fizičke i psihičke promjene svaki pojedinac drugačije procjenjuje. Da bi se utjecalo na kvalitetu života starih osoba, proučavaju se promjene koje nastupaju u toj starosnoj dobi. Sve duljim životnim vijekom stare dobi povećava se broj osoba sa kroničnim bolestima. Istraživanja kvalitete života starih osoba oboljelih od kroničnih bolesti usmjerena su na subjektivni doživljaj funkcionalnih promjena i patoloških procesa. Kvaliteta života je multidimenzionalni pokazatelj trenutnog stanja zadovoljstva pojedinca ili veće skupine ljudi čimbenicima koji se vrednuju. Svaki pojedinac subjektivno procjenjuje kvalitetu svog života ovisno o osobnom stavu, zadovoljstvu i zdravstvenom stanju. Psihološki i socijalni čimbenici imaju važnu ulogu u određivanju kvalitete starenja. Proces starenja utječe na slabljenje vida, sluha, osjeta i ostalih funkcija koje utječu na kvalitetu života. Napretkom sociologije i medicine, kvaliteta života se počela proučavati kroz društvene potrebe, zadovoljstvo populacije, razine zdravstvene skrbi, brige za osobe stare životne dobi.Različiti autori definiraju kvalitetu života iz različitih aspekta, iz čega su vidljivi različiti stavovi što je točno kvaliteta života, kao i načini i instrumenti kojima se ista može mjeriti. Upravo kliničkim istraživanjima mogu se unaprijediti daljnje intervencije koje mogu primjenjivati zdravstveni djelatnici u svrhu podizanja zadovoljstva bolesnih pa i zdravih osoba starije dobi.