U radu je opisan autistični poremećaj, jedan od najtežih razvojnih poremećaja koji zahvaća sve psihičke funkcije. Etiologija poremećaja je još uvijek nerazjašnjena smatra se da se radi o utjecaju više čimbenika koji utječu na središnji živčani sustav, dajući kliničku sliku autizma. Opisana je problematika djece s poremećajem autističnog spektra s naglaskom na probleme koji se obrađuju u fizioterapiji. Slaba verbalna i neverbalna komunikacija, te stereotipije smatraju se glavnim područjima na kojima ova djeca pokazuju deficit, no u zadnje vrijeme sve se više pažnje pridaje senzoričkim i motoričkim teškoćama koje sve više studija ističe kao glavne odrednice poremećaja. Motorički deficit je bio pripisivan slaboj kogniciji, no utvrđeno je kako su motoričke poteškoće prisutne i kod djece s visokofunkcionirajućim autizmom. Uz motoričko odstupanje prisutne su teškoće sa senzornom integracijom, što posljedično utječe na razvoj posturalne i motoričke kontrole koje zahtijevaju adekvatnu organizaciju senzornih informacija vizualnog, somatosenzornog i vestibularnog sustava. Cilj ovog preglednog rada je opisati važnost fizioterapijskog pristupa kod djece s poremećajem autističnog spektra. U radu su prikazane fizioterapijske intervencije koje se koriste najčešće u radu s ovom djecom: senzorna integracija, Halliwick koncept, hipoterapija, neurorazvojna fizioterapija, MNRI metoda i terapijske vježbe. Fizioterapija ima za cilj potaknuti djetetov razvoj, prevenirati buduće teškoće, smanjiti funkcionalna ograničenja primjenom različitih terapijskih postupka, te poboljšati djetetovu integraciju i funkcioniranje u okolini.