Empatija je jedan od ključnih preduvjeta za izgradnju svih odnosa, preduvjet je socijalizacije. Sposobnost razumijevanja drugih ljudi u određenoj je mjeri urođena svim ljudima kao prirodna empatija. Do koje će se mjere u odrasloj dobi razviti ove urođene predispozicije, ovisi o iskustvima i potkrepljenjima u socijalnoj okolini. Klinička empatija je vještina koja se svjesno uči i koristi kako bi se postigao terapijski učinak. U kontekstu komunikacije medicinskih sestara, empatija je sposobnost da razumijemo osjećaje, želje, ideje i ponašanja druge osobe te da to razumijevanje i pokažemo ulazeći u perceptivni svijet druge osobe, proučavajući osjetljivost na promjene u emocijama druge osobe, stalnom provjerom točnosti onoga što razumijemo, te pokušavajući razumijevati drugu osobu bez prosuđivanja. Ciljevi završnog rada su prikazati definicije empatije kroz povijest, prikazati empatiju kao korijen morala temeljem etičkog kodeksa medicinskih sestara te prikazati ulogu empatije u liječenju pacijenata. Empatija je složen koncept koji uključuje moralnu, kognitivnu, emotivnu i bihevioralnu komponentu. Studije o mentalnom zdravlju upućuju na ključnu ulogu empatije u zdravstvenoj skrbi kao jedan od važnih čimbenika u postizanju pozitivnog ishoda liječenja. Osim kod empatičnog komuniciranja sa pacijentima, empatija ima pozitivne učinke i u komunikaciji sa suradnicima, što pridonosi boljim međuljudskim odnosima i grupnoj koheziji, a to je u današnjem svijetu veoma potrebno. Smatra se da je ona jedna od temeljnih emocija i da je izrazito važna za zdrav emocionalni i moralni razvoj.