Radiološka dijagnostika urotrakta koristi sve dostupne metode pregleda u suvremenoj radiologiji, od konvencionalnih radioloških pretraga do slojevnih metoda oslikavanja, vrlo često s upotrebom kontrastnih sredstava. Svaka od metoda radiološke dijagnostike ima svoje mogućnosti i ograničenja te je važno poznavati ih. Također važno je voditi računa i o zaštiti bolesnika od ionizirajućeg zračenja i o nuspojavama kontrastnih sredstava. Radiološki tehnolozi moraju biti detaljno upoznati kako sa standardnim radiološkim metodama u oslikavanju urotrakta tako i s modificiranim metodama. Modifikacije se izvode na svim uređajima. Najčešće skupine bolesnika u kojih su modifikacije radioloških metoda nužne jesu nedonoščad, novorođenčad, dojenčad i mala djeca, bolesnici u terminalnoj fazi kroničnih oboljenja bez mogućnosti suradnje, bolesnici s jakim bolovima, bolesnici u jedinicama intenzivnog liječenja, psihijatrijski bolesnici i osobe s različitim stupnjevima invaliditeta. Važan je pristup pacijentima kao i vještine komunikacija s pacijentima i njihovom pratnjom za postizanje ispravnog namještaja i redukciju grešaka pri snimanju. Poznavanje temeljnih metoda sedacije i anestezije radiološkom je tehnologu važno za praćenje i kontrolu pacijenta tijekom procesa oslikavanja. U takvih bolesnika potrebno je da radiološki tehnolog, u suradnji s radiologom, a po potrebi i s kliničarima različitih specijalnosti, odabere adekvatnu i najmanje štetnu modifikaciju određene radiološke pretrage te da je izvede sukladno visokim kriterijima dobre kliničke prakse i kvalitetnim radiološkim slikovnim prikazima. Od iznimne je važnosti da radiološki tehnolog poznaje ograničenja pojedinih metoda i artefakte koji mogu ometati kvalitetno očitavanje slikovnog materijala. Također je važno poznavati moguće nepovoljne posljedice intravaskularne primjene kontrastnih sredstava i izbjeći ih.