Degenerativne promjene lumbalnog dijela kralješnice uključuju herniju lumbalnog intervertebralnog diska, spondilozu, spondilolistezu te stenozu spinalnog kanala. Hernija diska je bolest današnjice i najčešći uzrok neurokirurških intervencija, a uzrokuje ju slabost koštano – ligamentarnog sustava kralješnice i stalna opterećenja u predjelu lumbalne kralješnice. Najveće opterećenje se nalazi u segmentima L4 – L5 te L5 – S1. U tom segmentu nastaje najveći broj hernijacija intervertebralnog diska. Hernija intervertebralnog diska je stanje u kojem dolazi do puknuća vanjskog fibroznog prstena intervertebralnog diska pa nastaje iskliznuće mekog unutarnjeg dijela diska u spinalni kanal i kompresija živčanih struktura. Simptomatologija ovisi o lokaciji hernije te samom intenzitetu mehaničkog oštećenja. Dijagnoza hernije diska postavlja se na temelju karakteristične kliničke slike, rentgenske snimke kralješnice, kompjutorizirane tomografije, a magnetna rezonancija daje najviše informacija u procjeni bolesti intervertebralnog diska. Hernija diska uobičajeno se liječi konzervativno, odnosno fizikalnom terapijom i lijekovima. Nakon neuspješnog liječenja konzervativnim metodama postavlja se indikacija za operativni zahvat, pri čemu je važan adekvatan odabir metode. Uz klasične operacijske tehnike, unazad više od 20 godina istražuju se i uvode metode s minimalnim oštećenjima neuromuskularnih struktura kralješnice u svrhu smanjenja pojave poslijeoperacijske bolnosti slabinske kralješnice. Perkutana laserska dekompresija diska (PLDD), sustav tubularnih retraktora i selektivna endoskopska diskektomija (SED) su minimalno invazivne metode liječenja hernije diska slabinske kralješnice koje se u Hrvatskoj primjenjuju od 2008. godine na Klinici za neurokirurgiju KBC Sestre milosrdnice. Postoperativna zdravstvena njega bolesnika zahtijeva dobro educiranu medicinsku sestru/tehničara. Medicinska sestra/tehničar skrbi o bolesniku i provodi zdravstvenu njegu od prijema bolesnika do njegova otpusta iz bolnice. Utvrđuje potrebe bolesnika, prikuplja potrebne podatke, analizira ih i postavlja sestrinske dijagnoze koje prema planu zdravstvene njege provodi. Njihove kompetencije su vrlo važne i opsežne. One moraju biti dobro educirane, marljive, strpljive, spretne, iskrene, a pored toga odlučne u svome radu. Njihove intervencije u liječenju operiranog bolesnika su vrlo značajne jer je bolesnik iscrpljen od boli i lišen samostalnosti tijekom određenog vremena. Dobro educirana medicinska sestra/tehničar može na takvog bolesnika djelovati vrlo ohrabrujuće i pozitivno. Nakon otpusta iz bolnice bolesnici dobivaju preporuke o načinu i važnosti kontinuiranog vježbanja. Kroz cijelu hospitalizaciju glavninu odnosa medicinska sestra/tehničar – bolesnik čini dobra komunikacija, koja je ključ dobre zdravstvene njege i edukacije.