Sažetak | Šećerna bolest je najraširenija endokrinološka bolest i vodeći javnozdravstveni problem u razvijenim zemljama od kojeg u svijetu boluje oko 387 milijuna ljudi, dok je u Hrvatskoj registrirano oko 268 tisuća oboljelih. Šećerna bolest je kronični, neizlječivi poremećaj metabolizma ugljikohidrata, masti, bjelančevina, minerala i elektrolita. Nastaje kada gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina ili kada gušterača proizvodi inzulin u dovoljnim količinama, ali ga stanice organizma nisu u stanju iskoristiti. Postoje četiri osnovna oblika šećerne bolesti, a međusobno se razlikuju prema etiologiji, patofiziologiji, terapijskom pristupu i prognozi. Šećerna bolest tip 1 pojavljuje se u djece i adolescenata, ali se može javiti i u odraslih osoba. Razvija se kad organizam proizvodi malo inzulina ili uopće ne proizvodi inzulin. je unošenje inzulina injekcijom. Šećerna bolest tip 2 najučestaliji je oblik šećerne bolesti s prevalencijom od 90 - 92%. Uzrokovana je inzulinskom rezistencijom, odnosno nemogućnost stanica da iskoriste inzulin koji im je na raspolaganju. Ovaj tip šećerne bolesti karakterističan je za stariju dobnu skupinu,koja ima neuravnoteženu prehranu i povećanu tjelesnu masu.
Jedan od najvećih izazova za osobe oboljele od šećerne bolesti je prilagodba i promjena životnih navika. Stoga je terapijska edukacija od strane stručnih zdravstvenih djelatnika ključna za postizanje optimalne regulacija šećerne bolesti, sprječavanje razvoja kroničnih makrovaskularnih i mikrovaskularnih komplikacija te motivaciju bolesnika na samostalnu i aktivnu brigu o vlastitom zdravlju. Edukacijom bolesnici stječu specifična znanja o samoj šećernoj bolesti, uče vještine potrebne za provođenje samokontrole (davanje inzulina, mjerenje koncentracije šećera u krvi, određivanje vrijednosti šećera i ketona u mokraći, pravilna prehrana i sastavljanje jelovnik, provođenje tjelesne aktivnosti). Nadalje, edukacijom bolesnici stječu i znanja o ponašanju u situacijama kao što su hipoglikemija i hiperglikemija. Kvalitetna terapijska edukacija poboljšava kliničke ishode šećerne bolesti te poboljšava kvalitetu života oboljele osobe. |