Kraniocerebralne ozljede podrazumijevaju traume glave, pri čemu vanjske ozljede glave ne moraju biti u korelaciji s ozljedama mozga, moždanih ovojnica, kranijskih živaca ili krvnih žila. Nastaju kao posljedica djelovanja izravne ili neizravne sile, a ovisno o očuvanosti kože i sluznice dijele se na otvorene i zatvorene. U zatvorene kraniocerebralne ozljede spada potres mozga, frakture lubanje, kontuzije te intrakranijalna krvarenja (epiduralno, subduralno i intracerebralno). Liječenje kraniocerebralnih ozljeda ima jasno definirane kriterije, bazirane na konzervativnom i operativnom pristupu, ovisno o karakteristikama ozljede i kliničko - neurološkom statusu bolesnika. Zdravstvena njega bolesnika s teškom zatvorenom kraniocerebralnom ozljedom uključuje stalni nadzor i praćenje neuroloških i ostalih tjelesnih funkcija bolesnika, rano prepoznavanje i liječenje postoperacijskih komplikacija te sspriječavanje razvoja sekundarnih oštećenja mozga zbog izrazite vulnerabilnosti mozga. Stoga je važno održavati adekvatan krvni tlak, cerebralni perfuzijski tlak, zadovoljavajuću oksigenaciju, normotermiju, glikemiju te prevenirati epileptičke napade kako bi se smanjila daljnja oštećenja mozga uz intenzivnu primjenu terapije.