Kroz povijest, početke grupa nalazi se već kod starih Grka. Stoljećima kasnije grupe nisu izgubile svoj smisao, štoviše, sve više se pridaje važnost skupinama pojedinaca koji se sastaju radi određenog cilja ili svrhe liječenja pod vodstvom stručne osobe. Danas grupe imaju veliku terapijsku ulogu i odgovornost koja se temelji na organizaciji programa i vođenju terapeuta, analitičara, liječnika, kao i medicinske sestre. U grupnom radu neizostavno je spomenuti komunikaciju kao ključan faktor uspješnog grupnog procesa. U ovom radu navode se svi potrebni uvjeti za formiranje male grupe koju čine minimum 5 do 12 članova. Indikaciju za formiranje male grupe određuje terapeut. Nakon formiranja grupe članovi se uvode u proces terapije kojem je cilj pomoći svakom pojedinom članu grupe kako bi ih se pripremilo na okolnosti s kojima se moraju suočiti a sa što manjim poteškoćama primjenjujući novostečena znanja. Pristup svakom pojedincu nije jedinstven pošto je svaki pojedinac osoba koja u terapiju ulazi kao već formirana ličnost. Ostali sudionici grupe u međusobnoj interakciji ali i onoj sa voditeljem grupe ostvaruju komunikaciju koja može potaknuti pacijenta na kritičko promišljanje događaja s kojima se susreće u svakodnevnom životu. Terapeut prati transferna zbivanja, sudjeluje u terapijskim intervencijama a time postiže dobar kontratransfer. Teški bolesnici najčešće se pridružuju grupama bolesnika koji mogu ali i ne moraju imati iste dijagnoze. Pravilnim terapijskim intervencijama usmjerava se komunikacija u grupi kako bi svi pacijenti mogli verbalizirati vlastite probleme. Uloga medicinske sestre u vođenju male grupe je ta da svojim iskustvom i znanjima utječe na sve članove grupe afirmativnom komunikacijom pritom ne umanjujući probleme koje članovi navode.