Ovisnost o alkoholu je česta bolest, koja se dugo smatrala “manje opasnom” u odnosu na ovisnost o drogi. Međutim, ovaj porok uzima mnogo više od zdravlja čovjeka i ostavlja neizbrisive psihičke posljedice, kako na same bolesnike, tako i na ljude iz njihovog okruženja. Alkoholizmu sve češće podliježu i žene. Alkoholizam je kronična ovisnost o alkoholnim pićima. Manifestira se kroz snažnu želju za pićem, gubitkom kontrole prilikom pijenja, simptomima fizičkog odvikavanja i povećanom tolerancijom na alkoholna pića. Ovisnost o alkoholu je težak psihički poremećaj, jer izaziva patološki proces, koji mijenja način na koji mozak funkcionira. Definicija Svjetske zdravstvene organizacije (WHO, 1951.) glasi: „Kroničnim alkoholičarem smatra se osoba koja prekomjerno uzima alkoholna pića, u kojem se razvila psihička i tjelesna ovisnost o alkoholu i koja pokazuje duševni poremećaj ili takve poremećaje ponašanja koji upućuju na oštećenja fizičkog i psihičkog zdravlja, odnosa s drugima i poremećaj socijalnog stanja“ (1). O alkoholu sve više postaju ovisne i žene. Šezdesetih godina prošlog stoljeća omjer između muškaraca i žena bio je 8:1 a sad taj omjer iznosi 3:1 (1). Naime, pijenje alkoholnih pića je oduvijek bila muška povlastica, dok se pijenje alkohola u žena, kao i njihovo opijanje smatralo nedopustivim i sramotnim. Emancipacijom žena dolazi do promjene njihovog društveno-ekonomskog statusa, uloge u društvu, proširenja njihovih obveza i opterećenja, uključujući profesionalni angažman i poziciju žene u obitelji. Alkoholizam žena se procjenjuje po istim kriterijima kao i alkoholizam muškaraca. Nemogućnost apstinencije, pad tolerancije, gubitak kontrole, prekid filma, obiteljska disfunkcionalnost, posljedice u obiteljskim i profesionalnim odnosima, zdravstveni problemi. Osnovni principi liječenja su isti, ali postoje razlike i specifičnosti alkoholizma žena. Naime, u dijagnosticiranju i liječenju alkoholizma kod žena uključeno je mnogo skrivanja, prikrivanja, racionalizacija te stida, kako kod osobe koja se treba liječiti tako i kod obitelji čiji je ta osoba član (2). Danas se sve češće spominje da alkoholizam nije jedinstveni poremećaj, već skupina poremećaja koji se po uzroku međusobno razlikuju. Uzroci alkoholizma leže, prije svega, u samom čovjeku, a zatim u njegovoj bližoj ili široj okolini. Stoga, suvremeni pristup alkoholizmu podrazumijeva sveobuhvatne programe prevencije, rane dijagnostike, liječenja i rehabilitacije. Postoje razni programi liječenja alkoholizma, od stacionarnog liječenja u intenzivnoj skrbi i na odjelu, preko dnevne i vikend bolnice, parcijalnih oblika bolničkog liječenja, do ambulantnog liječenja u više obiteljskih skupina i drugim ambulantnim terapijskim postupcima te u klubovima liječenih alkoholičara. Posljedice alkoholizma na organizam mogu biti različite: promjene na koži (proširene žilice, otoci itd.), bolesti srca, gušterače, jetre, perifernog živčanog sustava, neurološke bolesti, smetnje osjeta, snage i koordinacije pokreta. Prisutne su i duševne posljedice kao poremećaj ponašanja, razne vrste sumanutosti, delirija, halucinacije, ljubomore te na kraju i demencije. Alkoholizam je javno – zdravstveno - socijalni problem, a osnova liječenja alkoholičara je jačanje njihove motivacije za apstinencijom i promjenom načina života te poticanje samo odgovornosti za uspjeh liječenja, čime se sprječava povratak obrascu ponašanja koji je bio prisutan tijekom pijenja. Pristup je individualan i timski, gdje razni kadrovi svojim znanjem, sposobnošću i vještinama pridonose kvalitetnijem i sigurnijem liječenju alkoholičara, uključujući obitelj te ostale srodne profile ako ima potreba za njima.