U ovom završnom radu ćemo se pobliže upoznati sa palijativnom skrbi, njenoj organizaciji i pristupima, te dati prikaz uloge radne terapije u palijativnoj skrbi i radu s onkološkim bolesnicima. Palijativna medicina je nova grana medicine koja se brine za optimalnu kvalitetu života do smrti i u prvom je redu područje liječničkog interesa. O palijativnoj se skrbi govori kad se misli na aktivnosti interdisciplinarnoga palijativnog tima. Medicina odnosno liječenje ne može neograničeno udaljavati smrt, u konačnici, sve nas to čeka. Kada proces liječenja više ne uspijeva postići očuvanje zdravlja, daljnji tretman označava za bolesnika beskorisnost ili osjećaj tereta, tada se javlja moralna obveza tima da jača napor u pravcu ublažavanja neugode umiranja. Skrb kao temeljna odrednica palijativne medicine dopušta da se na realan način spokojno suočimo s granicama naše smrtnosti i medicinske pomoći. Tada se više pažnje posvećuje bolesnoj osobi, a ne bolesti osobe. Palijativna medicina je grana medicine u čijem je središtu osoba u završnoj fazi života zbog progresivne bolesti ograničene prognoze. Osnovna su područja palijativne medicine ublažavanje boli i popratnih simptoma, psihosocijalna podrška bolesniku i njegovoj obitelji te etički problemi povezani s umiranjem. Skrb ima prednost nad liječenjem. Bol i patnja osobe trebaju uvijek imati najviši prioritet u zdravstvenom sustavu. Umjesto shvaćanja zdravlja kao odsutnosti bolesti, predlaže se da se ona shvati kao opća dobrobit osobe: tjelesna, duševna i društvena. Kada se tome još doda duhovnost osobe, stvara se povoljan kontekst za skrb terminalnog bolesnika. Obratit će se pažnja i na sami cilj palijativne skrbi koji se najviše posvećuje podizanju kvalitete života i umirućih i njihovih obitelji. Ipak, ovo se ne odnosi samo na medicinsku njegu nego i na brigu o bolesničkim pravima i ljudskom dostojanstvu. Kao takvo, pravo na palijativnu skrb jedno je od osnovnih ljudskih prava na zdravstvenu zaštitu, potvrđeno od Svjetske zdravstvene organizacije. Posebnu pažnju na kraju rada će imati uloga radne terapije u radu s oboljelim osobama u njihovoj terminalnoj fazi. Optimalno funkcioniranje pri izvođenju aktivnosti dnevnoga života u područjima samozbrinjavanja, produktivnosti i slobodnog vremena znatno je otežano kod terminalnih bolesnika i to negativno utječe na njihovu kvalitetu života. Zbog toga će se detaljno analizirati radnoterapijska uloga.