Kiretaža je postupak koji izvodi liječnik da bi se sadržaj iz unutrašnjosti maternice uzeo za daljnju analizu ili da bi se odstranio. Kiretaža se izvodi u dijagnostičke i terapijske svrhe po strogim pravilima asepse. Može biti izvedena u općoj, lokalnoj ili kombiniranoj anesteziji. Svaki invazivni zahvat ima bol za posljedicu. Doživljaj boli i reakcije na bol ovisit će o preoperativnoj pripremi pacijenata. Sestra ima vrlo važnu ulogu u preoperativnoj pripremi pacijentica za zahvat. Dobra preoperativna priprema utječe na brzinu oporavka, vrijeme ostanka u bolnici te na ukupan trošak liječenja. Bol je subjektivno neugodno osjetilno i emocionalno iskustvo povezano s aktualnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva. Akutna je bol neugodan doživljaj koji nas upozorava da se s našim tijelom događa nešto neobično, pokreće obrambene mehanizme i traženje stručne pomoći. Bol, osim što je simptom, ona je i patološko stanje koje dovodi do psihičke i tjelesne uznemirenosti bolesnika. Neliječena, neučinkovito ili neuspješno liječena bol može dovesti do niza negativnih učinaka na organe i organske sustave. Sukladno tome važno je bol prepoznati, procijeniti, ublažiti ili ukloniti. Akutna bol smatra se zaštitnom boli, te ako se ne liječi, vrlo lako i brzo može postati kronična bol koja nema zaštitnu svrhu. U tom slučaju smatra se bolešću koja može u velikoj mjeri narušiti kvalitetu života. Uloga medicinske sestre u procjeni boli vrlo je važna. Točna procjena stupnja boli od velikog je značaja u kontroli intenziteta boli i utječe na kvalitetu provođenja zdravstvene njege. Pravilno prikupljeni podaci o boli utječu i na primjenu metoda za suzbijanje boli. Pacijentice: Ispitivano je 30 pacijentica u dobi od 45 do 79 godina koje su bile podijeljene u dvije skupine: kontrolnu i ispitivanu. Prva skupina (ispitivana skupina) kojoj je apliciran paracervikalni blok i druga skupina (kontrolna skupina) kojoj nije apliciran paracervikalni blok. Obje su skupine primile premedikaciju i sedoanalgeziju koja se sastoji od preoperativnog per os Dormicuma te intraoperativnog intravenoznog Fentanyla i Propofola. U skupini koja je primila paracervikalni blok još je primijenjen i 1% Lidokain. U obzir su uzeti dob, visina težina, BMI i trajno uzimanje analgetika. Rezultati: Nema statistički značajne razlike navedenih parametara, koji su praćeni 15 minuta nakon zahvata te prilikom otpusta iz klinike, na pojavu boli kod pacijentica kojima je apliciran paracervikalni blok i onih pacijentica kojima nije apliciran paracervikalni blok. Zaključak: Apliciranje anestetika paracervikalno ne utječe na smanjenu pojavu boli nakon zahvata. Na bol koja se javlja postoperativno utječu: dobra preoperativna priprema pacijenata, adekvatna skrb tijekom zahvata i postoperativno te dobra procjena boli.