Neuroradiološko oslikavanje (engl. neuroimaging) predstavlja ključnu ulogu u postavljanju dijagnoze i određivanju terapije upalnih bolesti središnjeg živčanog sustava (SŽS) te je od životnog značaja za bolesnika. Obavlja se kompjutoriziranom tomografijom (engl. Computer Tomography – CT) i magnetnom rezonancijom (engl. Magnetic Resonance Imaging – MR) kako bi se mogao lokalizirati patološki proces. CT je bitan za prikazivanje koštanih struktura i krvarenja dok je prva metoda izbora za optimalnu evaluaciju patoloških promjena MR. U oba slučaja ponekad je nužno primijeniti intravenozno kontrastno sredstvo. Pri tome se obraća pažnja na dob i težinu bolesnika te vrijednost uree i kreatinina u serumu, a injiciranje kontrasta (arterijska, venska, odgođena faza) se mora uskladiti s početkom eksponiranja. Metoda oslikavanja se za svakog pacijenta individualno određuje, a uloga radiološkog tehnologa u tome je omogućiti kvalitetan prikaz upalnog procesa uz pravilan namještaj bolesnika. Pri tome je bitno obratiti pozornost na posebne skupine pacijenata koji su bez svijesti, u velikim bolovima, u stanjima psihičke agitiranosti i slično te im se mora omogućiti što lakša i bezbolnija pretraga uz korištenje imobilizacijskih sredstava, sedacije i anestezije kako bi se izbjeglo stvaranje artefakata.