Transfuzijsko liječenje uvijek su pratile neželjene reakcije čiji se uzroci razlikuju. Reakcije mogu biti lakše i teže, te razlikujemo imunološke (hemolitičke i nehomolitičke) i neimunološke transfuzijske reakcije. U svrhu praćenja istih, sve transfuzijske reakcije se trebaju prijaviti putem obrasca, a istraživanje i analiza uzroka reakcija su vrlo važan dio djelatnosti bolničke transfuzijske službe. Cilj ovog istraživanja bio je prikazati učestalost transfuzijskih reakcija uzrokovanih eritrocitnim krvnim pripravcima prijavljenih u KBC Zagreb u razdoblju od 2002. do 2015. godine. U analiziranom razdoblju zabilježeno je 519 transfuzijskih reakcija uzrokovanih eritrocitnim krvnim pripravcima. Incidencija transfuzijskih reakcija na broj transfundiranih doza eritrocitnih pripravaka iznosila je 1,71, u rasponu od 1,16 do 3,82 na 1 000 doza. Učestalost transfuzijskih reakcija u sveukupnom broju bolesnika liječenih eritrocitnim krvnim pripravcima iznosila je 0,69%, u rasponu od 0,45% do 3,53%. Što se tiče obilježja bolesnika kod kojih su se javile transfuzijske reakcije, u odraslih bolesnika češće su bile kod žena što je posljedica imunizacije žena tijekom trudnoće. S obzirom na osnovnu bolest reakcije su bile najčešće kod hematoloških bolesnika koji su u pravilu politransfundirani. Iako je tijekom godina došlo do značajnog pada pojave transfuzijskih reakcija, najvjerojatnije zbog primjene krvnih pripravaka sa smanjenim brojem leukocita, potrebno je i dalje bilježiti ih, pratiti i istraživati u svrhu daljnjeg smanjenja pojava reakcija koje mogu biti opasne po život.