Sluh je jedno od pet tradicionalnih osjetila u čovjeka te služi za percepciju okoline i prostora. Smatra se jednim od najvažnijih osjetila jer je usko povezan s razvojem govora i komunikacijom. Osjetilo sluha čine uho, slušni put te kora mozga. Uho je parni organ koji se sastoji od vanjskog, srednjeg i unutarnjeg dijela i osim što nam omogućava da čujemo također služi za ravnotežu te snalaženje u prostoru. Oštećenje sluha može se definirati kao nemogućnost ili smanjena mogućnost primanja, provođenja i registriranja slušnih podražaja zbog urođenih ili stečenih oštećenja, nerazvijenosti ili umanjene funkcionalnosti slušnog organa, slušnog živca ili slušnih centara u mozgu. Oštećenje sluha se djeli na konduktivno i perceptivno te može biti miješano i psihogeno. Također razlikujemo gluhoću i nagluhost. Osobe s oštećenjem sluha suočavaju se s brojnim preprekama koje značajno utječu na narušavanje kvalitete života. Iz toga razloga osobama s oštećenjem sluha potrebno je pružiti podršku na razini svakodnevnoga funkcioniranja i uključivanja u društveni život. Gluhe osobe još uvijek nailaze na poteškoće pri komunikaciji, smatra ih se posebnom društveno kulturološko-jezičnom manjinom te se ostatak društva izolira od njih. Upravo bi se tu zdravstveni djelatnici trebali iskazati i biti ti koji će aktivno sudjelovati u aktivnostima udruga koje rade na tome da se gluhoća gleda kao jedinstven oblik komunikacije i pomagati im pri promicanju učenja znakovnoga jezika za koji se nadaju da će društvo jednoga dana prihvatiti kao još jedan od jezika i da će se učiti već od malih nogu kako se djeca i adolescenti s oštećenjem sluha ne bi osjećala izolirano u najvažnijim godinama života, dok se još razvijaju kao osobe i stvaraju sliku o sebi. U radu će biti prikazane specifičnosti funkcioniranja osoba s oštećenjem sluha te mogućnosti podrške u svrhu poboljšanja kvalitete života.