Cilj ovog preglednog rada je pobliže objasniti ulogu radne terapije u radu sa prijevremeno rođenom djecom predškolske dobi sa teškoćama. Da bismo bili upoznati sa vrstama teškoća koje se javljaju kod prijevremeno rođene djece morali smo definirati što je prijevremeno rođenje, koji su etiološki čimbenici njegovog nastanka, te kolika je učestalost prijevremenog rođenja. Utvrđeno je da se poteškoće prijevremeno rođene djece predškolske dobi najčešće javljaju u nekom od sljedeća četiri područja: motorici, senzorici, kogniciji i ponašanju. Motoričke poteškoće variraju od blagih kao što su smetnje fine motorike i ravnoteže, do teških kao što je cerebralna paraliza. Disfunkcija senzorne integracije otežava adaptivno reagiranje i funkcioniranje u okolini, te posljedično može stvarati poteškoće u učenju i probleme u ponašanju. Kognitivne poteškoće kao što su sporiji razvoj ekspresivnog jezika, vizualno motorički i vizualno prostorni deficiti te poteškoće održavanja pažnje također negativno utječu na kasniji akademski uspjeh te procese učenja. Kao česte bihevioralne teškoće su istaknuti problemi sa pažnjom te izražena hiperaktivnost. Neka istraživanja potvrđuju češću pojavnost autizma kod prerano rođene djece nego kod djece rođene u terminu. Također, određeni tipovi epilsepsije se češće javljaju u populaciji prijevremeno rođene djece nego djece rođene u terminu. Nakon što su detaljnije objašnjene spomenute teškoće, opisane su neke od radnoterapijskih procjena koje pružaju daljnje smjernice za terapiju. Radnoterapijske intervencije koje se provode sa prijevremeno rođenom djecom spadaju u program rane intervencije. Za postizanje najboljeg napretka u terapijskom procesu potreban je interdisciplinaran pristup, odnosno suradnja različitih stručnjaka u radu sa populacijom prijevremeno rođene djece. U radu su opisane temeljne postavke i principi tri najučestalija terapijska pristupa: "Terapija senzorne integracije", "Neurorazvojni pristup prema Bobath konceptu" i "FloorTime". Kao bitna komponenta u terapijskom procesu istaknuta je suradnja sa roditeljima. Osim suradnje, važna je edukacija roditelja o načinima provođenja intervencije te pružanje motivacije i podrške tijekom terapije.