Kardiovaskularne bolesti su vodeći uzrok morbiditeta i mortaliteta u razvijenim zemljama svijeta i važan javnozdravstveni problem u svijetu pa tako i u Hrvatskoj. Zbog toga postoje registri koji se vode u svrhu prevencije i praćenja kardiovaskularnih bolesti u svijetu i u Hrvatskoj. Akutni koronarni sindrom je jedna od najčešćih kardiovaskularnih bolesti, a jedan od oblika akutnog koronarnog sindroma je infarkt miokarda. Infarkt miokarda je po život opasno stanje koje nastaje uslijed začepljenja koronarne arterije i posljedične nekroze srčanog mišića. Pravovremena i točna dijagnoza infarkta miokarda značajno doprinosi ishodu bolesti. Dijagnostika infarkta miokarda osim anamneze koja obuhvaća opis smetnji, podatke o ranijim događajima te moguće čimbenike rizika, uključuje elektrokardiografiju (EKG) te laboratorijsko određivanje biokemijskih biljega srčanog oštećenja. Suvremena laboratorijska dijagnostika infarkta miokarda uključuje određivanje dva biokemijska biljega po, a to su: 'rani' biljeg čije se pouzdano povećanje u krvi javlja 6 sati nakon pojave boli u prsima; 'kasni' biljeg čija koncentracija u krvi raste 6-9 sati od napada boli. Najvažniji biokemijski biljezi infarkta miokarda koji se danas rutinski određuju su troponin, mioglobin, CK-MB masa te NT-proBNP. Kod sumnje na infarkt miokarda laboratorij mora izdati nalaz srčanog biljega unutar jednog sata. Značajnu ulogu u ranoj dijagnostici infarkta miokarda imaju pretrage uz bolesnika. Portabilni aparati kojima se iz kapi krvi, izvan bolnice, mogu izmjeriti biokemijski biljezi srčanog oštećenja (mioglobin, CK-MB, troponin) omogućuju da se skrati vrijeme do postavljanja točne dijagnoze.