Ovaj rad sastavljen je od dva glavna dijela. U prvom dijelu dan je prikaz što su intelektualne teškoće, kako su kategorizirane te na temelju čega se dijagnosticiraju. Isto tako, prikazani su posljednji statistički podatci prema izvješću o osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj. Kako su stavovi osnovni element ovog istraživanja, opisane su neke od definicija stavova, koje su komponente stavova te kako se stavovi formiraju i mijenjaju. Drugi dio ovog rada temeljen je na istraživanju provedenom na dva zagrebačka Veleučilišta. Tijekom istraživanja ispitano je 158 sudionika, od čega je 83 s Tehničkog veleučilišta, a 74 sa Zdravstvenog veleučilišta. Kao instrument istraživanja koristili smo The Multidimensional Attitudes Scale Toward Person With Disabilities (MAS) autorica Findler, Vilchinnsky i Werner. Zadatak sudionika bio je da na Likertovoj skali numeriranoj od 1 do 5 označe koje emocije bi osjetili kada bi se našli pored osobe s intelektualnim teškoćama, koje spoznaje bi imali te koja ponašanja bi demonstrirali. Nakon analize rezultata, suprotno našim očekivanjima, pokazalo se da ne postoji statistički značajna razlika između stavova studenata s obzirom na studij, na znanje o osobama s intelektualnim teškoćama niti s obzirom na poznanstvo. Razlog za to može biti to što veliki broj sudionika nema iskustvo s osobom s intelektualnim teškoćama i to što svoje znanje o osobama iz ove skupine procjenjuju kao srednje, te prema tome ni stav nema svoju jačinu. Na kraju upitnika za studente sa Zdravstvenog veleučilišta nalazila se tablica s 10 pitanja o pristupu osobama s intelektualnim teškoćama čija je analiza pokazala da sudionici imaju pozitivne stavove o pristupu osobama s intelektualnim teškoćama. Međutim, treba napomenuti da odgovori nisu na krajnjim gradacijskim stupnjevima, što nam govori da stavovi nisu čvrsti.