Kardiovaskularne bolesti i depresija među najčešćim su bolestima modernog doba u razvijenim zemljama svijeta. Rezultati stručnih istraživanja govore o očekivanom porastu postotka oboljelih i u svim ostalim i manje razvijene zemljama do 2030-e godine za kada se predviđa da će ova oboljenja zauzeti vodeća mjesta u uzrocima morbiditeta. Iako se obje bolesti u populaciji pojavljuju i u literaturi opisuju kao odvojeni entiteti, sve češće se dovode u vezu jedna s drugom bilo kao direktan uzrok ili posljedica. Brojnim istraživanjima potvrđena je povezanost crta ličnosti (A i D tip ličnosti osobito) i psihičkih stanja poput depresije, anksioznosti, hostilnosti i stresa u razvoju kardiovaskularnih bolesti. Kognitivna nefleksibilnost i psihološki distres indirektno su povezani s razvojem srčanih oboljenja, isto vrijedi za osnovna obilježja depresije kao što su usvajanje nezdravih životnih navika (pušenje, nepravilna prehrana, smanjena tjelesna aktivnost…) koje već same po sebi povećavaju kardiovaskularni rizik. Obzirom da obje bolesti visoko kotiraju među uzrocima morbiditeta, mortaliteta te socijalne i radne onesposobljenosti modernog čovjeka, one predstavljaju i veliki javnozdravstveni problem čije rješavanje zahtjeva multidisciplinarni pristup na svim razinama zdravstvene zaštite. Visok rizik za razvoj kardiovaskularnih bolesti čini indeks tjelesne mase iznad 25kg/m2, vrijednost krvnog tlaka iznad 140/90 mmHg (140/85 mmHg za dijabetičare), uz prisutnost povišenih masnoća u krvi ili dijabetesa, a isto tako i prisutstvo psiholoških faktora, poglavito stresa te posljedično depresije. Svaka kardiovaskularna bolest najčešće nastaje kombinacijom nekoliko rizičnih faktora, s time da neke kombinacije povećavaju ukupni rizik više od drugih ili pojedinačnih sto se numerički može i potvrditi izračunom iz score tablica za sustavnu procjenu rizika. Depresija je kao poremećaj raspoloženja svrstan među najčešće ''velike'' psihijatrijske poremećaje, toliko učestala da ju stručnjaci nazivaju i ''mentalnom prehladom'' današnjice. U prilog učestalosti govori i činjenica da je 2012-e god SZO (svjetska zdravstvena organizacija) depresiju proglasila globalnom krizom. Osnovna obilježja depresije: sniženo raspoloženje, bezvoljnost, gubitak interesa, smanjena aktivnost, nemotiviranost za sudjelovanje u liječenju nepovoljno djeluju na zdravlje pojedinca u vidu sklonosti nezdravoj ishrani, nakupljanju prekomjernih kilograma, konzumiranju nikotina, zlouporabi alkohola, socijalne izoliranosti, zapuštanju higijenskih navika i smanjenju radne sposobnosti rezultirajući pojavom osnovnih rizičnih faktora za nastanak kardiovaskularnih bolesti. U skladu sa navedenim, prevenciju kao prvi korak ka sprečavanju nastanka bilo kojeg od rizičnih faktora treba započeti što ranije na primarnoj, sekundarnoj te tercijarnoj razini. Cilj primarne prevencije jest rana detekcija rizičnih čimbenika. Sekundarna prevencija orijentirana je na što raniju dijagnostiku i liječenje osnovnih patoloških promjena i samog oboljenja. Tercijarna prevencija pak obuhvaća rehabilitaciju oboljelog kojom bi se trebala postići uspješna integracija u socijalnu i radnu okolinu s razvijenim mehanizmima suočavanja s stresnim situacijama koje su pojedinca i dovele u stanje depresije. Temeljnu zadaću medicinske sestre čini identifikacija rizičnih emocionalnih, psiholoških čimbenika te onih iz skupine promjenjvih rizičnih čimbenika (oni na koje možemo utjecati) te edukacija pacijenta. Rano prepoznavanje, uvažavanje i tretiranje istih pozitivno utječe na uspješnost prevencije rane dijagnostike, liječenja i rehabilitacije kardiovaskularnih komorbiditeta. Za postizanje najoptimalnijeg ishoda potrebno je razviti odnos povjerenja i razumijevanja s oboljelim te članovima njegove obitelji kako bi svi zajedno pozitivno utjecali na što brži i kvalitetniji oporavak oboljelog te njegovu uspješnu reintegraciju u sve sfere života. Cilj i osnovna ideja suvremenog psihijatrijskog sestrinstva jesu poticanje i sudjelovanje u organizaciji i razvoju izvanbolničkog sustava rada s oboljelima kako od depresije tako i ostalih oboljenja psihijatrijske etiologije. Svrha navedenoga je postizanje smanjenja broja ponovljenih hospitalizacija, očuvanja radne sposobnosti i osiguravanja obiteljske funkcionalnosti te poboljšanja kvalitete života prevencijom tjelesnih komorbiditeta ili što ranijem dijagnosticiranju istih.