Tumori dojke javljaju se neovisno o dobi u rasponu od 25. do 80. godine života, a u nekim slučajevima čak i kasnije. Pretežito obolijevaju žene no možemo ih naći i u muškaraca. Iako nije poznato zbog čega nastaje neki čimbenici povećavaju rizik za razvoj raka dojke: spol, dob, pozitivna obiteljska anamneza, prekomjerna težina, konzumacija alkohola, pušenje i drugo. Osnovna podjela tumora je na benigne (dobroćudne) i maligne (zloćudne). Maligni tumor dojke najzastupljenija je zloćudna bolest, te drugi na ljestvici uzroka smrti od tumora u žena. Liječenje zahtjeva izuzetno dobro funkcioniranje i timski rad multidisciplinarnog tima koji uključuje više liječnika specijalista, radioterapeuta, fizioterapeuta i ostalog zdravstvenog osoblja koji liječe bolesnika odvojeno. Način liječenja ovisi o stadiju bolesti i općem stanju bolesnika i kombinacija je više vrsta liječenja, a ono može biti lokalno (obuhvaća područje dojke i lokalnog tkiva) i sistemsko (obuhvaća cijeli organizam). Operativni zahvat glavna je i nezaobilazna komponenta liječenja a može biti poštedni ili radikalni. Također u operativne zahvate uključujemo i zahvat na limfnim čvorovima u kojim može doći do vađenja samo jednog limfnog čvora ili do disekcije aksilarnih limfnih čvorova. Sam princip onkološke kirurgije zasniva se na težnji da se što bolji terapijski učinak postigne sa što manje agresivnim zahvatom i minimalno invazivnom metodom. Nakon odabranih zahvata slijedi liječenje s ciljem sprečavanja povrata bolesti a ono ovisi o veličini tumora, zahvaćenom području u limfnim čvorovima, biološkim karakteristikama tumora te općem stanju bolesnika. Ono uključuje radijsku terapiju dojke te sistemnu terapiju (kemoterapija, hormonska terapija, biološka terapija). Rehabilitacija kod onkološki bolesnika važna je stavka u svim fazama liječenja a posebice nakon operativnih zahvata gdje svoj doprinos donosi i fizioterapija. Nakon detaljne procjene izrađuje se plan fizioterapije i određuju dugoročni i kratkoročni ciljevi. S obzirom na vremensko razdoblje rehabilitaciju dijelimo u 3 faze, a to su rana fizioterapija, fizioterapija tijekom zračenja i kasna fizioterapija odnosno terapija sequela. Cilj fizioterapije, kroz svoje tri faze, jest obnova, održavanje i razvitak maksimalne funkcionalne pokretljivosti i sposobnosti liječenih, te skora i uspješna integracija u svakodnevne aktivnosti i profesionalan život uz što manju ovisnost liječenih o pomoći drugih osoba. Obzirom da u Hrvatskoj godišnje od raka dojke oboli oko 2500 a umire oko 900 žena, bolest se smatra velikim javnozdravstvenim problemom te se ulažu veliki napori u rano otkrivanje, koje je od presudne važnosti jer pruža veću mogućnost preživljavanja. Liječenje jedne takve teške i nepredvidive maligne bolesti ostavlja trag na fizičkoj, psihosocijalnoj i duhovnoj razini stoga je uz edukaciju o fizičkom zdravlju bitna i edukacija o tome kako se na najbolji način nositi sa bolešću, prihvatiti njezine posljedice, te se uključiti u borbu za život.