Kardiovaskularna bolest najčešći je uzrok smrti u razvijenim zemljama među odraslima starim 30 ili više godina. Svjetska zdravstvena organizacija upozorava kako na godinu u svijetu od kardiovaskularnih bolesti umire preko 16,5 milijuna, a u Europi više od 5 milijuna ljudi. Zadnji stupanj klasičnog oblika cerebrovaskularne bolesti je moždani udar (MU u daljnjem tekstu). MU je klinički sindrom koji nastaje zbog spontanog krvarenja ili pak moždane ishemije uzrokovane hemodinamski, trombozom ili embolijom, povezano s promjenama na samim krvnim žilama ili srčanom bolešću (ishemijski MU). Posljedice MU-a koreliraju s opsegom i lokalitetom oštećenja mozga te s vremenom proteklim od nastanka MU-a do trenutka procjene. Kod oštećenja živčano mišićnog sustava prisutni su hemiplegija, slabost i slaba kontrola voljnog pokreta, poremećaji koordinacije, držanja i balansa. Oštećenje osjeta nakon MU-a može imati značajne posljedice na zaštitu kože i zglobova, ravnotežu, koordinaciju i motoričku kontrolu. Jednako kao i fizička šteta uzrokovana MU-om, karakteristično je i iskustvo psiholoških promjena. Jedna od najznačajnijih emocionalnih promjena nakon MU-a jest depresija, a ostale česte promjene su anksioznost, pretjerana emocionalnost, promjena osobnosti, ljutnja i strah. Oštećenje mozga može izazvati i iritabilnost, agresivnost, nemir, niska tolerancija na frustracije, apatija, emocionalna labilnost. Fizioterapija kod osoba s neurološkim problemima usmjerena je na individualan i holistički pristup sa svrhom restitucije normalne motoričke funkcije. Pregledom i procjenom pacijentova statusa fizioterapeut dobiva uvid u stanje mišićnog tonusa, kvalitetu reakcija balansa, kvalitetu aktivnosti svakodnevnog života, postojanje asociranih reakcija i kompenzacijske aktivnosti. Isto tako procjenjuje i ostale senzoričke, kognitivne, emocionalne, mentalne i socijalne poremećaje. Neurorehabilitaciju treba započeti čim je pacijent u stabilnom stanju jer je oporavak funkcije najbolji u prva tri mjeseca od moždanog udara, a funkcije koje pacijent ne koristi, trajno se izgube. Smanjene sposobnosti ovih pacijenata za prijem i razumijevanje informacija u komunikaciji uzrokovane su njihovim psihičkim promjenama nakon MU. Iako je komunikacija uvijek dvosmjerni proces, jasno je da zdravstveni djelatnik u tom procesu ima ulogu stručnjaka koji je odgovoran za njegov tijek i rezultate. Samopouzdanje, otvorenost, ljubaznost i izbjegavanje stereotipa i predrasuda ključni su preduvjeti uspješne komunikacije između terapeuta i pacijenta. Stoga su socijalne vještine neophodne za kvalitetnu interakciju pacijenta i terapeuta. Radom na znanju o tome kako se odnositi s ljudima ovisno o njihovom spolu, dobi, karakteru i profesionalnom statusu fizioterapeuti imaju veću vjerojatnost postizanja motivacije pacijenta i napretka rehabilitacije.