Mjerenje tjelesne temperature u bolesnika u jedinici intenzivne skrbi standardni je postupak koji daje brzi uvid u stanje bolesnika i u eventualne promjene stanja. Mjerenje se provodi na različitim mjestima i uz pomoć različitih toplomjera. Bolesnici u jedinicama intenzivne skrbi su hemodinamski nestabilni, podvrgnuti raznim invazivnim metodama te samim time temperatura uvelike pokazuje moguće promjene u stanju bolesnika. Tjelesna temperatura je razlika između količine topline koja se proizvede tjelesnim procesima i količine tjelesne temperature koja se gubi u vanjsku okolinu. Mjerenje tjelesne temperature provodi se pomoću toplomjera u kojem se nalazi plemeniti metal ili elektronskim toplomjerom između dva nabora kože ili na sluznici. Tjelesna temperatura mjerena na membrani timpani utvrđuje se putem toplomjera sa senzorom na vršku u svrhu očitavanja topline koju isijava timpanska membrana. Aksilarno mjerenje tjelesne temperature provodi se pomoću termometra u kojem se nalazi plemeniti metal u pazušnoj jami bolesnika. Mjerenje temperature infracrvenim toplomjerom provodi se električnim toplomjerom na čelu bolesnika. Istraživanje o razlici u tjelesnoj temperaturi ovisno o načinu mjerenja provedeno je na odjelu intenzivne skrbi klinike za plućne bolesti Jordanovac, KBC Zagreb u periodu od šest mjeseci u 2017. godini. Cilj istraživanja bio je utvrditi da li postoje razlike u izmjerenim vrijednostima tjelesne temperature između tijela i vrijednostima na membrani timpani ovisno o dobu, spolu i dijagnozi bolesnika. U istraživanju je utvrđena statistički značajna razlika u izmjerenim vrijednostima tjelesne temperature između vrijednosti dobivenih infracrvenim toplomjerom u odnosu na mjerenje axilarno i na membrani timpani kod bolesnika muškog spola, bolesnika mlađih od 71 godinu i kod bolesnika oboljelih od KOPB-a.