Tumori mozga su sve novotvorevine koje rastu unutar lubanje. Osnovna podjela je na primarne i sekundarne, te na dobroćudne i zloćudne. Simptomi koji se mogu prepoznati u kliničkoj slici ovise o lokalizaciji tumora u moždanom tkivu, npr. tumori frontalnog režnja često uzrokuju duševne promjene, poremećaj memorije i rasuđivanja, razdražljivost i promjenjivo raspoloženje. Kod tumora parijetalnog režnja česte su motorne i senzorne smetnje. Kod tumora temporalnog režnja nastaju psihomotorni napadaji. Najvažnije dijagnostičke metode su magnetna rezonanca (MRI) te kompjuterizirana tomografija (CT). MR ima prednost pred CT-om u prikazu parenhima živčanog tkiva, manjih lezija, okolnog edema pa se tumori lakše izdiferenciraju od zdravog parenhima. Liječenje tumora mozga uključuje kirurški zahvat, radioterapiju i kemoterapiju i adekvatno potporno liječenje. Ukoliko je moguće, najpoželjniji način liječenja je totalna radikalna resekcija. Kod malignih tumora, kompletno uklanjanje je rijetko kad moguće bez uzrokovanja dodatnih neuroloških oštećenja zbog infiltrativnog rasta. Svrha je prijeoperativne pripreme bolesnika osigurati najbolju moguću fizičku, psihološku, socijalnu i duhovnu spremnost za kirurški zahvat. Takav cilj moraju postaviti svi članovi zdravstvenog tima. Uspjeh kirurškog zahvata ovisi o sposobnosti svih članova tima. Jedan od glavnih zadataka tijekom dijagnostičkog perioda je pružanje informacija bolesniku o pretragama koje će se provesti. Postoperativna njega je izuzetno bitna za nastavak i kvalitetu bolesnikovog života. Neposredno nakon operacije, bitno je pratiti vitalne parametre: puls, disanje te krvni tlak. Izuzetno je važna obrada kirurške rane, te higijena samog bolesnika. U postoperativni edukacijski program moraju se uključiti svi članovi tima te obitelj bolesnika.