Reumatoidni artritis je kronična, upalna i sistematska bolest vezivnog tkiva koja najčešće pogađa periferne zglobove udova. Upalni se proces odvija u cijelom organizmu. Prvi karakteristični znak je jutarnja zakočenost malih zglobova šake. Bolest ima faze remisije i egzacerbacije. Češća je u žena nego kod muškaraca. Važna je rana dijagnostika, pravilno isplanirana i kontinuirana fizioterapija, te edukacija bolesnika. Fizioterapija u liječenju reumatoidnog artritisa koristi holistčki pristup bolesniku. Objektivnim pregledom utvrđujemo stanje boli, opseg pokreta, mišićne snage, posebnim testovima utvrđujemo funkciju šake (O Neillov test i Jebsonov test), a za utvrđivanje aktivnosti bolesti rabe se indeksi poput Disease Activity Score (DAS), Simplified Disease Activity Score (SDAI) i Clinical Disease Activity index (CDAI). Funkcionalno oštećenje najčešće se procjenjuje s pomoću Health assesment questionare (HAQ) upitnika. Ovisno o fazi bolesti, primjenjuju se razni fizikalni čimbenici kao što su: parafin, ultrazvuk, TENS, krioterapija, iontoforeza. Od fizioterapijskih vježbi provode se izometrijske vježbe u akutnoj fazi bolesti, te izotoničke, istezanje, kardiorespiratore, vježbe ravnoteže i propriocepcije te hidrokineziterapija u kroničnoj fazi bolesti. Edukacija je također sastavni dio fizioterapijskog procesa. Zadatak fizioterapeuta jest educirati pacijenta o tijeku bolesti, načinu na koji se preveniraju deformacije te ga motivirati za svakodnevno vježbanje kako bi što dulje zadržao funkcionalnu neovisnost.