Životni vijek u odnosu na stoljeća prije uvelike se produžio. Očekivana životna dob se povećala te ona danas iznosi 80 godina za žene i 73 godine za muškarce. Starenje predstavlja promjene koje se događaju u ljudskom organizmu tokom života. Teorije o razlozima starenja mnogobrojne su no najpoznatije teorije svakako su: genetičke teorije, fiziološke teorije te teorije promjena funkcija organa. S godinama, odnosnom životnom dobi, dolazi do niza promjena u funkcioniranju ljudskog organizma. I uz dobro postavljene temelje za zdravo starenje, u starijoj životnoj dobi mogu se javiti psihičke promjene koje prate zdravo starenje. Starije osobe imaju određene karakteristike svojstvene dobi, a najčešće se govori o opadanju stvaralačkog i produktivnog mišljenja, teže prihvaćanje novih spoznaja, smanjena mogućnost usvajanja novih znanja, teže prilagođavanje novonastalim situacijama, kratkoročno zadržavanje pozornosti i koncentracije. Među najčešćim psihičkim poremećajima u starijoj životnoj dobi spominju se organski psihički poremećaji (Alzheimerova bolest, vaskularna demencija, amnestički sindrom, konfuzna stanja delirijskog tipa) i funkcionalni psihički poremećaji (depresija, manične reakcije, paranoidne reakcije, hipohondrija, anksioznost). Medicinsko osoblje koje skrbi za osobe s psihičkim poremećajima, osobito medicinske sestre/tehničari moralo bi posjedovati specifična znanja vezana uz psihijatriju i psihologiju kako bi mogli adekvatno odgovoriti na potrebe psihičkih bolesnika i osoba s psihičkim promjenama. Tijekom godina istraživanja faktora koji utječu na starenje razvijene su mnoge metode koje dugoročnim provođenjem imaju pozitivan utjecaj na razvoj promjena u organizmu koje starenje nosi.