U širem značenju empatija podrazumijeva sposobnost jedne osobe da razumije unutarnje stanje druge osobe, odnosno smatra se jednom vrstom socijalno-kognitivne veze dviju osoba. Treba naglasiti da empatija nije isto što i sućut. Iako imaju dosta dodirnih točaka, ipak empatija podrazumijeva razumijevanje i emocija i viđenje druge osobe. Empatija je sposbnost uživljavanja u samo emocionalno stanje druge osobe i razumijevanje samog stajališta te osobe te je kao takva temelj kvalitetne socijalizacije. Verbalizranjem empatije fizioterapeut reflektira pacijentu svoje razumijevanje pacijentovih osjećaja i uzroka njegovog emocionalnog stanja. To možemo postići koristeći se reflektiranjem i parafraziranjem. Reflektirati možemo ono što pacijent govori na način da ponavljamo klučnu riječ ili ono što je zadnje rekao. Parafraziranjem ponavljamo pacijentovu poruku ili ključnu misao, a da pritom ne ponavljamo ono što smo već čuli. Neverbalni aspekti empatije jednako su važni kao i verbalni. Neverbalno podrazumijeva da mi uskladimo naš govor tijela s pacijentovim. Prilikom verbalnog zrcaljenja podrazumijeva se da svojim riječima izrazimo svoje misli o tome što zapravo pacijent misli ili osjeća. Legitimitet je usko povezan sa zrcaljenjem, a upućuje nas to da nakon samog iskazivanja empatije moramo pacijentu naglasiti i napomenuti da su emocije koje osjeća razumljive za situaciju u kojoj se nalazi, odnosno na dijagnozu. Postoji nekoliko pozitivnih posljedica koje fizioterapeuti, kao i svi ostali zdravstveni radnici, mogu očekivati od empatičnog djelovanja, no ponekad do izražaja dođu i neke negativne posljedice poput „sagorijevanja“ na poslu. Kod djece koja su hospitalizirana, uz primarno oboljenje, često se razvija čitav niz veoma negativnih psiholoških posljedica. Uz djecu i roditeljima hospitalizacija njihovog djeteta jako teško pada. Kao i djeca i oni prolaze kroz nekoliko faza same prilagodbe poput šoka, frustracije ili osjećaja straha. Mnogi su se stručnjaci uspjeli složiti da se empatijski potencijal može razvijati čitavog života. Aktivno slušanje predstavlja veoma bitnu komunikacijsku vještinu kojom usmjeravamo pažnju na ono što nam pacijent govori i što osjeća, dok nam istovremeno pomaže da što bolje interpretiramo i pamtimo informacije koje čujemo. Svrha je da razumijemo u potpunosti pacjienta i sve njegove probleme, da doživimo njegove osjećaje i da pružimo potporu, kako bi na kraju došli do što boljeg rješenja problema.