Prilikom mnogih bolesti i ozljeda pacijenti su tijekom hospitalizacije prisiljeni na dugotrajno mirovanje u postelji. Za ljudski organizam kretanje je esencijalno te u nedostaku istoga dolazi do raznih negativnih promjena u tijelu. Najpogođeniji su mišićni, koštani i kardiovaskularni sustav, a vrlo je česta i pojava dekubitusa. Dolazi i do respiratornih smetnji, endokrinih te bubrežnih komplikacija. Kod nekih pacijenata moguće su gastrointestinalne smetnje poput opstipacije i gubitka apetita, ali uobičajeno je povećanje tjelesne težine zbog smanjene aktivnosti. Osobe s invaliditetom potrebno je educirati o njihovom stanju, prognozi i štetnim faktorima kako bi se smanjilo daljnje pogoršanje stanja. Pacijenta je potrebno naučiti kako da sjeda i diže se kod pojedinih oštećenja, naučiti ga kako se koristiti s pomagalima i kako zauzeti najugodniji položaj u krevetu. Pacijenta je potrebno educirati o pravilnoj prehrani i zdravom načinu života, održavanju odgovarajuće tjelesne težine, poticati ga na osamostaljivanje, biti mu podrška koja mu je u takvim trenutcima neophodna kako bi ishod liječenja bio što kvalitetniji. U zdravstvenoj njezi koja je usmjerena na prevenciju komplikacija dugotrajnog ležanja neophodne su i intervencije usmjerene podršci i prevenciji progresije psihičkog stanja pacijenta. Zbog nemogućnosti aktivnog uključivanja u svakodnevni život kod nepokretnih pacijenata može se javiti gubitak motivacije, depresije i ostali problemi mentalnog zdravlja. Iz toga razloga pristup pacijentu s invaliditetom treba biti sveobuhvatan, timski s neizostavnim uključivanjem obitelji u edukaciju i skrb.