Sažetak | Poremećaji hranjenja ubrajaju se u najčešće psihičke poremećaje, a nerijetko sa sobom nose i niz mnogih drugih tjelesnih komplikacija. Glavne karakteristike poremećaja su trajna i patološka promjena u prehrambenim navikama i ponašanju te kontrola nad hranom i tjelesnom težinom. U najčešće poremećaje hranjenja spadaju anoreksija nervoza, bulimija nervoza i poremećaj hranjenja, neodređen. Česti su medicinski i psihološki problemi u adolescenata, no mogu se javiti i u djece ranije dobi. Rizici su osobito prisutni u inteligentnih adolescentica iz razvijenijih sredina, iako se u posljednje vrijeme sve više pojavljuje i u nižim društvenim slojevima te u osoba s nižim kvocijentom inteligencije. Osobe koje razvijaju bolest su uglavnom pretjerano precizne, kompulzivne i ambiciozne, sniženog samopoštovanja te ekstremno zabrinute zbog tjelesne težine i oblika vlastitog tijela.
Čimbenici koji imaju važan utjecaj na razvoj poremećaja hranjenja su brojni, a mogu se svrstati u tri skupine: biološku, psihološku i socijalnu. Kada je riječ o biološkim faktorima, najčešće se spominju dob, pubertet i adolescencija, spol te tjelesna težina. Psihološki faktori predstavljaju najbrojniju i najbolje istraženu skupinu. U radu će se govoriti o samopoštovanju, depresivnosti, predodžbi o vlastitom tijelu te negativnom verbalnom komentaru, to jest zadirkivanju. U socijalne faktore ubrajaju se mediji, koji imaju najveću mogućnost prijenosa informacija, te vršnjaci koji imaju jako veliki utjecaj na ponašanje i stavove adolescenata.
Individualan pristup u liječenju oboljelih ima bitnu ulogu. Važno je da se oboljela osoba prihvati takvom kakva jest te da se stvori ugodna atmosfera kako bi se steklo njezino povjerenje. Također, jako je značajno uključiti i obitelj u sam proces oporavka. Primarni cilj liječenja je uspostava pravilne prehrane pod kontrolom zdravstvenog tima kako bi se stabiliziralo metaboličko stanje i organizam doveo u granice normale, te dugotrajna terapija čiji je cilj poboljšanje psihološkog funkcioniranja i sprječavanje relapsa.
Medicinska sestra kao pripadnik multidisciplinarnog tima uvelike sudjeluje u liječenju oboljelih. Neke od njezinih uloga su uzimanje sestrinske anamneze i provođenje specifičnih intervencija sukladno stanju pacijenta. Jako je važan holistički pristup i pomoć oboljelom i njegovoj obitelji u prihvaćanju bolesti te motiviranju da se aktivno i uspješno suoče s bolešću. |