Granica između života i smrti danas je vrlo jasna, etički i pravno regulirana. Tijekom povijesti smrt se definirala kao prestanak disanja i nedostatak srčane akcije. Razvojem modernih tehnika resuscitacije i potpore kardiovaskularnog sustava, utemeljenjem intenzivnih jedinica i mnogih drugih medicinskih specijalnosti, moždana smrt postaje posebni entitet koji može nastati puno prije kardiovaskularnog zastoja. Transplantacija je u današnje vrijeme postala sve pristupačnija metoda liječenja, posebno radi stručnog i organizacijskog napretka svih zdravstvenih profesionalaca, zdravstvenih ustanova i znanstveno-nastavnih kadrova. Utvrđivanje i dokazivanje moždane smrti neophodan je i osnovni preduvjet eksplantacijsko-transplantacijskog procesa. Razumijevanje i prihvaćanje smrti mozga od velikog je značenja jer o samo jednoj odluci obitelji potencijalnog donora ovisi spašavanje mnogih organa i života. Usprkos uzlaznoj putanji broja transplantiranih i dalje postoji velika lista čekanja pacijenata za pojedini organ i nismo ni blizu zadovoljenja potreba za organima, pa čak i u zemljama s najrazvijenijom organizacijom donorske mreže. Hrvatska je jedna od vodećih zemalja po doniranju organa u Europi, no kako bismo održali pozitivan trend svoje znanje, vještine i mogućnosti moramo usmjeriti prema boljoj detekciji potencijalnih donora, selekciji i evaluaciji potencijalnih darivatelja. Osim usmjerenosti na detekciju i održavanje potecijalnog donora veći je izazov povećati razinu svijesti o tranplantaciji među javnosti, razgovarati s obitelji potencijalnog donora i zajedno s njima proći cijeli proces smrti. Osnovna je zadaća zdravstvenih djelatnika da potaknu javnost da o tome razmišlja, da educiraju javnost o smrti mozga kroz razne organizacije i medije kako bi razvili svoj stav o darivanju organa što će u konačnici dovesti do većeg broja pristanka obitelji. S obzirom na izrazito kompleksnu skrb za potencijalnog donora, usklađen multidisciplinarni pristup zdravstvenog osoblja je neophodan. Temelj dobrog održavanja organa za eksplantaciju podrazumijeva održavanje dobre perfuzije i oksigenacije svih organa kroz kvalitetnu liječničku i sestrinsku skrb. Neizmjeran značaj u zbrinjavanju ovakvog pacijenta ima holistički pristup. Rad oko bolesnika koji je moždano mrtav uz poštivanje njegove psihičke, fizičke, socijalne komponente, funkcioniranja kao jedinke ne zanemaruje se niti u jednom trenutku skrbi.