Kraniocerebralne ozljede predstavljaju ozbiljan javnozdravstveni problem diljem svijeta neovisno o stupnju razvijenosti. Vodeći su uzrok smrti, a njihove posljedice ne pogađaju samo pojedinca, njegovu obitelj već imaju utjecaj društvo u cjelini. Liječenje bolesnika s teškim kraniocerebralnim ozljedama izrazito je kompleksno i zahtjevno i iziskuje specifična znanja. Oporavak i rehabilitacija su dugotrajni i vrlo često neizvjesni što dodatno opterećuje sustav zdravstva u cjelini. Stoga je od presudne važnosti na vrijeme započeti liječenje što podrazumijeva adekvatno zbrinjavanje na samom mjestu nesreće koja je prethodila teškoj kraniocerebralnoj ozljedi mozga, hospitalizaciju i dijagnostiku unutar „zlatnog sata“ te zbrinjavanje tih bolesnika u jedinicama intenzivnog liječenja neurokirurških bolesnika. Cilj liječenja bolesnika s teškom kraniocerebralnom ozljedom prvenstveno se odnosi na sprečavanje razvoja sekundarnih ozljeda mozga i njihovih komplikacija. Zdravstvena njega bolesnika s teškom kraniocerebralnom ozljedom za cilj ima zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, sprečavanje komplikacija te kontinuirani nadzor vitalnih funkcija, stanja svijesti, neurološki status te praćenje i dokumentiranje specifičnog neuromonitoringa. Sve to iziskuje specifična znanja i visoki stupanj predanosti jer vrlo često ishod liječenja ovisi o kvaliteti pružene ne samo zdravstvene skrbi već i zdravstvene njege. Cilj ovog rada je prikazati kompleksnost zdravstvene njege bolesnika s teškom kraniocerebralnom ozljedom, sestrinske intervencije i ciljeve.