Moždana smrt je ireverzibilni gubitak svih funkcija velikog i malog mozga te moždanog debla. Uzroci moždane smrti su najčešće moždani udar, trauma, akutna anoksija i druga stanja. Utvrđivanje moždane smrti je kompleksan postupak koji uključuje liječnički pregled te provođenje dijagnostičkih pretraga i instrumentalnih testova u nekoliko vremenskih perioda. Tijekom postupka dokazivanja moždane smrti potrebno je isključiti reverzibilne uzroke smetnji rada mozga. Dokazivanjem moždane smrti pristupa se održavanju i pripremi pacijenta kako bi postao potencijalni donor. Pri tom je važno isljučiti prisutnost kontraindikacija za transplataciju, no neovisno o tome potrebno je obavijestiti transplantacijski tim i njemu prepustiti odluku o provođenju postupka eksplantacije. Sestrinska skrb za bolesnika s moždanom smrću zahtijeva puno predanosti, požrtvovnosti i znanja. Zadaća medicinske sestre je prikupljanje podataka o prijašnjem i sadašnjem stanju pacijenta. Skup podataka o tjelesnim, psihološkim i socijalnim aspektima čini sestrinsku anamnezu kojoj je svrha utvrđivanje potreba za zdravstvenom njegom te postavljanje sestrinskih dijagnoza. Sestrinske dijagnoze kod bolesnika s moždanom smrću su visoki rizici za aspiraciju, oštećenje sluznice i usne šupljine, poremećaje termoregulacije te retenciju urina. U skladu s utvđenim sestrinskim dijagnozama provode se sestrinske intervencije. Cilj intervencija je održati perfuziju organa, prevenirati nastanak komplikacija i spriječiti daljnja oštećenja organa. Bolesnici s moždanom smrću priključeni su na mehaničku ventilaciju. Pritom se ne smije zanemariti provođenje postupka aspiracije i održavanja toalete dišnih puteva u uvjetima asepse da bi se spriječila superinfekcija pluća. Sve postupke koje provede, medicinska sestra mora zabilježiti odnosno dokumentirati. Na taj način se izbjegava nastanak propusta i omogućava uvid u svaku provedenu sestrinsku intervenciju. Medicinska sestra u svom svakodnevnom poslu, osim s bolesnikom, susreće se s bolesnikovom obitelji. Ona im pruža potporu, omogućava vrijeme da se obitelj oprosti od svog umirućeg člana, pruža suosjećanje, ali ostaje profesionalna ne prekoračujući svoje ovlasti. Takvim profesionalnim pristupom obitelj umirućeg člana lakše se suočava sa smrtnim ishodom.