Normalan motorički razvoj novorođenčeta je kontinuiran proces koji se odvija spontano kroz interakciju središnjeg živčanog sustava i lokomotornog sustava. (1) Abnormalne opće kretnje imaju važnu ulogu u dijagnosticiranju cerebralne paralize ili drugih razvojnih problema. Cerebralna paraliza je grupa stalnih poremećaja razvoja pokreta i posture, uzrokujući ograničenje aktivnosti, koje se pripisuju neprogresivnom poremećaju koji se dogodio u razvoju mozga fetusa ili dojenčeta. Motorički poremećaji CP često su popraćeni smetnjama osjeta, percepcije, kognicije, komunikacije, ponašanja, epilepsije i sekundarnim koštano-mišićnim problemima. (2) Najčešće su zastupljeni spastični oblici u više od 75% djece s CP, dok na ekstrapiramidne (ataktičke, distone i atetotske) oblike otpada preostalih 20-25% (3) Za klasifikaciju cerebralne paralize koristi se SCPE klasifikacija. SCPE klasifikacija ne predviđa daljnju podjelu u podtipove (diplegija, quadriplegija), kao ni pretežno zahvaćene gornje i/ili donje ekstremitete. Umjesto toga koristi se funkcionalno stupnjevanje grubih motoričkih funkcija, za donje ekstremitete tj. GMFCS (Sustav klasifikacije grube motoričke funkcije). Prema procjeni i određivanju ciljeva najčešće se koriste neke od navedenih intervencija: NRT tretman, Halliwick koncept,terapija senzornom integracijom te brojne dodatne terapijske metode. U radu je prikazan slučaj djevojčica starih 16 godina koje imaju spastični bilateralni oblik cerebralne paralize. Prikazani su opći podaci, fizijatrijski i neuropedijatrijski nalazi, obiteljska anamneza, zapažanja fizioterapeuta, očekivanja roditelja i djevojčice, klasifikacija te fizioterapijska intervencija kod djevojčica. Cilj rada bio je prikaz glavnih prekretnica u razvoju djevojčica te tijek intervencija kao i pretraživanje baza podataka.