Urinarna inkontinencija česta je pojava, a osim što je zdravstveni, predstavlja i značajan socijalni problem koji utječe na kvalitetu života osobe. Urinarna inkontinencija može biti prolazne prirode, može se odražavati na akutne zdravstvene probleme ili može biti u vezi s čimbenicima okoline. Inkontinencija u trudnoći pojavljuje se s visokom učestalošću kod 15% trudnica u ranoj trudnoći do 60% u trećem trimestru. Najveći je problem što većina žena s inkontinencijom rijetko sama započinje razgovor ili nevoljko traže medicinsku pomoć zbog nelagode i srama koji se javljaju vezano za problem inkontinencije, stoga je vrlo važna uloga fizioterapeuta. Prevencijom inkontinencije može se povećati kvaliteta življenja, stoga je već kod prvog posjeta liječniku najvažnije razlučiti koliki problem ženi predstavlja njena inkontinencija i o kakvom se tipu inkontinencije radi. Takvim se pristupom određuje pravilan plan i program liječenja. Fizioterapijska skrb mora imati individualan pristup, od velike važnosti u planu i programu liječenja ima trening mišića zdjeličnog dna, a ništa manju važnost nema i sama edukacija pacijentice o njenom stanju, tj. o problemu urinarne inkontinencije.