Celijakija ili glutenska enteropatija je kronična bolest tankog crijeva koja u genetski predisponiranih osoba nastaje kao posljedica trajne nepodnošljivosti sastojaka pojedinih žitarica pod skupnim nazivom gluten. Osnovne su joj karakteristike specifične promjene sluznice pretežno proksimalnog tankog crijeva, malapsorpcija i smetnje u razvoju djece. Klinički simptomi su različiti: od blagih (jedva uočljivih) do jako izraženih i odmah prepoznatljivih, što dijelom ovisi i o dobi bolesnika. U djece se bolest obično očituje u dobi između 7. i 24. mjeseca. U klasičnim slučajevima izražena je punom kliničkom slikom oko 18 mjeseca života. Kronični proljev predstavlja osnovni i glavni problem. Stolice su učestale, obilne, pjenušave, masne i jako smrdljive. Nadalje je prisutna opća pothranjenost, veliki distentiran trbuh, razdražljivost djeteta i gubitak apetita. Dijagnoza bolesti postavlja se na temelju tri biopsije sluznice tankog crijeva u djece mlađe od dvije godine, a u starijih na temelju jedne, tipične biopsije i pozitivnog kliničkog odgovora na isključivanje glutena iz prehrane. Trenutačno, jedini znanstveno dokazani učinkoviti tretman za oboljele od celijakije jest striktna i doživotna bezglutenska dijeta. Bezglutenska dijeta znači izbjegavanje najmanjih količina glutena u prehrani. Potpuno uklanjanje glutena iz prehrane oboljelih od celijakije rezultirat će simptomatskom, serološkom i histološkom remisijom kod većine pacijenata. Medicinska sestra, kao član multidisciplinarnog tima ima vrlo važnu ulogu, pri postavljanju same dijagnoze celijakije, to jest u sudjelovanju u određenim specifičnim pretragama ali i u njezi djeteta, prehrani, te edukaciji djeteta (s obzirom na uzrast) i roditelja o važnosti cjeloživotnog pridržavanja bezglutenske dijete.