Lijek je kemijska tvar koja se unosi u organizam ili se primjenjuje na njegovoj površini u svrhu sprječavanja, liječenja bolesti ili simptoma bolesti. Svaki lijek se koristi u točno propisanu svrhu i u točno propisanoj dozi. Razlikujemo tekuće, polukrute, krute i plinovite oblike lijekova. Lijekove možemo primjeniti enteralno, parenteralno i lokalno. Enteralno se lijekovi primjenjuju putem probavnog trakta, dok parentealnim načinom primjene zaobilazimo probavni sustav. Lokalna primjena podrazumijeva primjenu lijeka na kožu i sluznice. Uloga medicinske sestre pri primjeni lijekova je vrlo važna. Medicinska sestra mora znati kojoj farmakološkoj grupi ordinirani lijek pripada, način njegova djelovanja, primjeniti pravilnu tehniku primjene pojedinog lijeka i prepoznati neželjene popratne nuspojave. Prilikom pripreme i podjele lijekova nužne su savjesnost i koncentriranost. Pridržavanjem pet pravila sigurne primjene lijekova i tri provjere možemo biti sigurni da je prava doza lijeka primijenjena pravom bolesniku, u pravo vrijeme i na pravi način. Prilikom primjene lijekova medicinska sestra je dužna objasniti bolesniku koji lijek dobiva, ukazati mu na najčešće nuspojave koje se mogu pojaviti.