Kronično bubrežno zatajenje je klinički sindrom koji označava progresivno, trajno i nezaustavljivo propadanje nefrona, što postupno dovodi do ožiljkavanja bubrežnog parenhima i zatajenja svih bubrežnih funkcija. Bitno obilježje zatajenja bubrega je progresivno razaranje nefrona uz postupno smanjivanje veličine glomerularne filtracije s patofiziološkim posljedicama na svim drugim organima i organskim sustavima. Kronična bubrežna bolest postaje sve više svjetski javnozdravstveni problem. Kronična bubrežna bolest je značajan uzrok pobola i smrtnosti te jedan od najvećih rizika kardiovaskularnih bolesti danas u svijetu. Peritonealna dijaliza je metoda čišćenja krvi od štetnih tvari i viška vode putem potrbušnice. Liječenje metodom peritonealne dijalize pacijent provodi samostalno ili uz pomoć člana obitelji kod kuće. Česta pojava liječenja peritonealnom dijalizom su različite komplikacije kod kojih su potrebne intervencije medicinske sestre. Na temelju subjektivnih i objektivnih zapažanja, medicinska sestra će na vrijeme odabrati i provoditi sestrinske intervencije usmjerene ublažavanju ili rješavanju problema.Najbolju psihičku i fizičku rehabilitaciju pacijenata u stanju terminalne bubrežne insuficijencije daje uspješna transplantacija bubrega, zatim uspješna peritonealna dijaliza, a tek potom uspješna hemodijaliza. Osim što je kvalitetnije od liječenja hemodijalizom, liječenje pacijenata peritonealnom dijalizom je znatno jeftinije, a time, osim za pacijenta i za društvo puno prihvatljivije. Kako se najvažnija prednost peritonealne dijalize očituje u boljem očuvanju ostatne bubrežne funkcije i boljoj kvaliteti života, trebala bi biti preporučena kao metoda prvog izbora onim pacijentima koji su sposobni i zainteresirani za sudjelovanje u vlastitom liječenju.