Sažetak | Cilj rada je prikazati osnovne karakteristike prirođenih srčanih grešaka sa desno-lijevim šantom te zdravstvenu njegu djeteta s prirođenom srčanom greškom. Od kongenitalnih srčanih grešaka, detaljnije su opisane tetralogija Fallot, trikuspidalna atrezija, perzistentni arterijski trunkus te transpozicija aorte i pulmonalne arterije.Rad je pregledan te uključuje podatke o dosadašnjim spoznajama koje se odnose na građu srca, epidemiologiju prirođenih srčanih grešaka sa desno-lijevim šantom, etiologiju bolesti, dijagnostiku i liječenje. Također, u radu će biti opisana procjena djeteta, sestrinske dijagnoze, sestrinske intervencije te preoperativna i postoperativna zdravstvena njega djeteta.Prirođene srčane greške su greške u građi srca ili velikih krvnih žila, a uključuju poremećaj u građi srčanih pregrada, valvula i/ ili arterija i vena koje ulaze ili izlaze iz srca. Greške ometaju normalan protok krvi kroz srce, odnosno, cirkulacija može biti oslabljena, cirkulirati u krivom smjeru, dospjeti na krivo mjesto ili biti potpuno blokirana. Prirođene srčane greške dijele se na: 1) mane bez patološkog spoja između sistemskog i pulmonalnog optoka (pulmonalna stenoza, aortna stenoza, koarktacija aorte) i 2) mane s patološkim spojem između sistemskog i pulmonalnog optoka koje uključuju: mane srca s arterijsko-venskim šantom, mane srca s vensko-arterijskim šantom te mane sa dvosmjenim šantom.Mnoge su prirođene srčane greške multifaktorske. Pojedine nastaju kao posljedica djelovanja teratogenih uzročnika u tijeku embrionalnog razvoja, dok su neke i genetski uvjetovane.Danas se urođene mane srca i velikih krvnih žila znatno bolje liječe i postoje brojne mogućnosti operativnog zahvata. No, rana dijagnostika je još važnija od liječenja i operativnog zahvata. Zahvaljujući tehnološkom napretku rana je dijagnostika značajno napredovala te pridonosi smanjenju morbiditeta i mortaliteta. Od dijagnostičkih metoda, potrebno je učiniti pulsnu oksimetriju, elektrokardiografski nalaz, rendgenski nalaz, a prije kirurškog zahvata, u svrhu potvrđivanja dijagnoze i određivanja težine anomalije, potrebno je učiniti kateterizaciju srca i angiografiju. Danas se sve veća važnost pridaje ranoj ehokardiografiji. Budući da povoljan ishod za dijete ovisi o što ranijoj dijagnostici i operaciji u najranijoj dobi, potrebna je dobra educiranost svih stručnjaka odjela.Djeci s prirođenom srčanom greškom potrebno je kontinuirano praćenje, pravovremeno prepoznavanje mogućih komplikacija te zbrinjavanje istih. Stoga je i zdravstvena njega djeteta kompleksnija te zahtjeva puno strpljenja i razumijevanja te adekvatnu educiranost medicinskih sestara i tehničara. Posebno treba naglasiti važnost uzimanja detaljne anamneze od strane liječnika i medicinske sestre/tehničara budući da dio prirođenih srčanih grešaka ne uzrokuje nikakve poteškoće dok se druge mogu dijagnosticirati tek potankim ispitivanjem. Simptomi koji upućuju na srčanu grešku su cijanoza, koja se uočava na koži, usnicama ili noktima, dispneja, tahipneja i zaostajanje u rastu i razvoju.Nakon utvrđivanja dijagnoze prirođene srčane greške, vrlo je bitno pružiti podršku roditeljima za vrijeme ovog nedvojbeno stresnog razdoblja njihova života. Osim podrške, nužna je dobra i otvorena komunikacije kako s djetetom, tako i s njegovom obitelji. Vrlo važan zadatak medicinske sestre/tehničara je edukacija roditelja o samoj dijagnozi te mogućim komplikacijama i ishodu liječenja. |