U ovom radu razmotrit emo djelovanje fizioterapijskih postupaka kod pacijenata koji su pretrpjeli traumatsku ozljedu glave. Traumatska ozljeda glave je ozljeda nastala zbog djelovanje vanjske sili bilo da se radi o udarcu ili protresanju glave. Ozljede dijelimo na srednje tebke do tebke ozljede mozga koje mogu dovesti do trajnog invaliditeta ili smrtnog ishoda. Do srednje tebkih i tebkih ozljeda dolazi najebe zbog nesrea koje su u veini sluajeva prometne nesree. Posljedica takvih nesrea mo~e biti potresi mozga, nagnjeenja mozga, subduralni i epiduralni hematom, prostrijeljene ozljede glave, krvarenje u mozgu itd. Fizioterapeutskom procjenom se dobiva uvid u funkcionalno stanje pacijenta, a testovi koji se koriste u tu svrhu mogu biti Glasgow Coma scale (GCS) i Disability Rating Scale (DRS) kojim testiramo pacijentovu svijest i razinu nesposobnosti. Osim testova GSC i DRS, koristimo i modificiranu Ashwortovu skalu koja nam slu~i za procjenu spazma mibia i mnoge druge testove kao bto su “ustani, idi“, „ustajanje sa stolice“. Prikupljene podatke upisujemo u fizioterapeutski karton na temelju kojeg pratimo pacijentovo stanje i napredak. Ovakve ozljede zahtijevaju strunu i slo~enu rehabilitaciju, a od fizioterapeutskih metoda najebe se primjenjuju Bobath, Vojta i PNF koncepta. Sa fizioterapijom se kree odmah u jedinicama intenzivne njege, ukoliko stanje bolesnika to dopubta. Va~no je da od samog poetka pacijent bude pravilno pozicioniran, pomou koncepata pravilno facilitiran na izvođenje aktivnog pokreta, preko multisenzorikih receptora podi~emo razinu svijesti o samom sebi i o prostoru u kojem se nalazi i iznad svega da pravilno educiramo medicinsko osoblje i obitelj o stanju i pomoi pacijentu. Individualnim pristupom, strunobu i dobroj volji pacijenta, ishod rehabilitacije e biti pozitivan odnosno pacijent e se uspjebno vratiti svojim svakodnevnim aktivnostima. Subtina fizioterapije je vratiti pacijentu funkcionalnost.